Povijest književnosti ga pamti pod njegovim pseudonimom grof Lautrèamont. Napisao je samo jednu knjigu, Maldororova pjevanja. Poeziju nije dovršio. Njegovo djelo je znatno utjecalo na nadrealizam, bilo nadahnuće mnogim umjetnicima, a i danas njegovu knjigu punu drastičnih opisa i bizarnog humora neki rado čitaju. Rano je umro, za vrijeme opsade Pariza 1870. Imao je tek dvadeset i četiri. Povijest umjetnosti je upamtila nekoliko izuzetnih mladih stvaralaca. Takav je bio Mozart, Rimbaud, a i Lautrèamont. Kada nadaren stvaralac rano, u mladosti stvori veliko djelo i iskusan tumač estetskih fenomena pomisli da postoje urođene ideje ili da je u pitanju božanski dar, dar koji nadilazi svaki drugi i svojom jedinstvenošću izmiče racionalnom objašnjenju. Kada nadaren stvaralac još i umre mlad cijelo njegovo djelo bude obavijeno aurom njegove tragične sudbine i od tada se njegova biografija i bibliografija potpuno povezuju, njegovo djelo vidi kao sudbonosna gesta i znak same sudbine. A zauvijek ostaje pitanje: što je, koliko je još mogao? Ona jedina Lautrèamontova knjiga je bila tako dobra da bi poslije nje teško bilo napisati drugu. Ili, možda, nakon tako dobre knjige samo još kraj čeka. Zato je većina pisaca oprezna: mnogo pišu, ali u kvaliteti ne pretjeruju. Premda, vjerujem, to nije baš namjerno.
Predrag Finci
