Što je bilo i što još bilo nije već je u dobu sadašnjem zapisano, i u pjesništvu se dogodilo, opjevano, a nikada potpuno kazano samo u samotnoj šetnji, niz ulicu, u ljepoti šaputano.
U njemu, dok opet ide niz ulicu u svom u sakou od tvida, odjeknu stih Ivana od Križa, a onda se riječ preobrazi i postade potpuno njegova, Eliotova samotna šetnja bez cilja u ritmu sutona u kojem ga sustiže pjesma još nenapisana, a tako njegova, sve jasnija, sve prisutnija, sve nježnija, kroz srce i um u stih prelomljena, u melodiju njegovih riječi salivena.
Predrag Finci
