Othello, igrani, povijesni, romantična drama, SAD, Italija, 1951
REŽIJA: Orson Welles
ULOGE:
Micheál
MacLiammóir (Iago),
Robert Coote (Roderigo),
Orson Welles
(Othello),
Suzanne Cloutier (Desdemona),
Hilton Edwards
(Brabantio),
Nicholas Bruce (Lodovico)
SCENARIJ:
Jean
Sacha,
Orson Welles (prema drami Williama Shakespearea)
FOTOGRAFIJA:
G.R.
Aldo,
Anchise Brizzi,
George Fanto,
Alberto
Fusi,
Oberdan Troiani
GLAZBA:
Alberto
Barberis,
Angelo Francesco Lavagnino
MONTAŽA:
Jenö
Csepreghy,
Renzo Lucidi,
William Morton,
Jean Sacha
SADRŽAJ:
Maurski vojskovođa u mletačkoj službi Otelo proslavljeni je vojskovođa venecijanske vojske kojem će nakon vojne pobjede biti povjerena uprava nad Ciprom. Nakon što se u tajnosti odluči vjenčati voljenom Desdemonom, Venecijankom koja je unatoč nezadovoljstvu njezina oca Brabancija zaljubljena u njega, Otelo će pod utjecajem svoj prijetvornog pobočnika Jaga ubrzo početi sumnjati u njezinu vjernost. Kad mu Jago natukne da ga je Desdemona prevarila s njegovim poručnikom Cassiom, Otelo će postupno postajati sve ljubomorniji. No on ne zna da se pravi motivi Jagova postupanja kriju u njegovu nezadovoljstvu Cassiovim imenovanjem, jer drži da je taj položaj on više zaslužio svojim djelovanjem u službi, o čemu se Jago povjeri svom prijatelju Roderigu. Zavidan na Otelove uspjehe i Cassiovo promaknuće, Jago će novim spletkama Otela dovesti u uvjerenje da su Desdemona i Cassio ljubavnici, što će rezultirati tragedijom.
Godine 1952. na festivalu u Cannesu ovjenčana Grand Prixom, pretečom Zlatne palme koju je podijelila s romantičnom komedijom Za dva groša nade talijanskog redatelja Renata Castellanija, adaptacija glasovite istoimene tragedije Williama Shakespearea se zbog trajanja od svega 91 minute drži jednom od najkraćih ekranizacija nekog Shakespeareovog djela. Odlučivši se na znatno kraćenje radnje u odnosu na Shakespeareov predložak, pri čemu je izbacio gotovo polovinu istog te pribjegao miješanju dijaloga iz različitih scena i činova, Welles je projekt realizirao pune tri godine, teško pribavljajući financijska sredstva za to te u međuvremenu glumeći i u drugim filmovima. Unatoč dojmu o određenoj dramskoj i dramaturškoj raspršenosti, film se odlikuje neobičnim, zaokruženim i dojmljivim stilom nadahnutim njemačkim ekspresionizmom, uz naglašeno retoričke izvedbe Orsona Wellesa u naslovnoj i velikog irskog kazališnog glumca Micheála MacLiammóira (Tom Jones Tonyja Richardsona, Kremaljsko pismo Johna Hustona) u ulozi Jaga. Cjelinu odlikuje veliki broj dinamičnih kratkih kadrova uz stalne izmjene rakursa, ekspresivna scenografija, sugestivna ugođajnost, efektno poigravanje svjetlom i tamom te kontrastiranje crnog i bijelog na više razina, do kontrasta tamnoputog Otela i plavokose bjelkinje Desdemone. Welles je o radu na filmu realizirao pseudodokumentarac Snimajući Otela (1978.), djelo fragmentarne i nelinearne strukture u kojem je opisao tegoban proces nastanka filma.
C/B, 90′
http://kinotuskanac.hr/movie/otelo
