Grad je pun žena
u crnim kaputima,
a ja sam šarena
šaka u oko
U ruci mi cigaršpic
Na ramenima Pariz
Pijem matcha latte, zamisli,
kao da sam neki buržuj
U caffeu samo čujem žamor
Imam super moć da se isključim
kada me ne zanimaju razgovori oko mene
A gotovo nikad me ne zanimaju
Ljudi rijetko razgovaraju,
a ja ne podnosim
uzaludnost
Priče od krvi, mesa i ceste
ionako se čuju samo u bircu
pored kolodvora
Čitam poeziju lude žene
Ali ja sam luđa
I mogu usred Zagreba izmaštati
ono dekadentno pariško popodne
Imam istu onu kraljevsko plavu beretku
koju me nagovorio da kupim Michael
I da je stavim na glavu usred ljeta
Jebe ti se, rekao je
A on je iz New Yorka
Ne može on vidjeti otiske
moje malograđanštine
Pa sam stavila kapu
Otvorili smo bocu rosea
na križanju neke dvije male strme kaldrme
Montmartrea
Hodala je
kiša
i sunce je bilo vani
Rekla sam mu da se sada Cigani žene
Tako su nas učili kada smo bili klinci
I mi smo vjerovali
Bila sam baš sretna za tim stereotipno
francuskim stolom
onako sva sjebana
U Zagrebu je danas topao zimski dan
Proviruje sunce, ni kapi kiše da padne
Negdje se sada Romi žene
Lude žene, sretne su
Bojana Guberac
