Mreža na prozoru
tek fiktivno služi zabrani ulaska komarcima u ćeliju.
Krčka se
ljeto u podmazanoj tepsiji paviljona.
Od nje (mreže)
mogla bi se napraviti idealna zamka za leptire.
Po krugu lijeno mile gušterice
ćuleći uši na svaki koraka bat,
Dega šalje Papiju kokosov nugat.
Ona
koju zovem lejdi Merien sa mog prozora
hvata krugove.
Lovi leptirice što se noću u vampirice transformišu.
Ulaze u ćeliju krv da piju.
Mogu da joj vidim lice
samo iz profila
Plave Lisice.
Mreža je na dva mjesta probijena
taman da se uvuče crna Sobranie elegantna cigareta.
Lejdi.
Idi!
Da te ne ulovi kamere oko
mreža špijuna radi k’o dragstor.
Zar je krug modna pista?
Sedam godina otkako od njegovog guljenja
puca ti peta.
Odavno je trebalo da saviješ šiju
u znak pitanja:
Od čega si to skrojena?
Pa nijednoj strani nije pošlo za rukom da te slomi?
Tvoje noge od dva metra
razapete
do četiri ćoška ove naše kockice od kruga.
Pregazile su gvozdeni prsten svijeta
– Od prkosa!
A mogla sam te sresti:
u prolazu
na tržnici
u liftu.
Bilo gdje sem tu,
gdje objema nam je pukao kraj.
U kaputu,
sa plavom lisicom oko vrata.
Cvjetao bi tad maj
Novosibirskog.
Udijelila bih ti kompliment dostojan ruskih kraljica.
Idi moja lejdi!
Od lica plavih lisica.
Katarina Sarić
