L’Eclisse, igrani, romantična drama, Italija, Francuska, 1962
REŽIJA: Michelangelo Antonioni
ULOGE:
Monica
Vitti (Vittoria),
Alain Delon (Piero),
Francisco Rabal
(Riccardo),
Louis Seigner (Ercoli),
Lilla Brignone
(Vittorijina majka)
SCENARIJ:
Michelangelo
Antonioni,
Tonino Guerra,
Elio Bartolini,
Ottiero
Ottieri
FOTOGRAFIJA:
Gianni
Di Venanzo
GLAZBA:
Giovanni
Fusco
MONTAŽA:
Eraldo
Da Roma
SADRŽAJ:
Mlada Vittorija prevoditeljica je iz Rima koja nakon ozbiljne svađe sa zaručnikom Riccardom, sredovječnim književnikom, odluči prekinuti zaruke, svjesna da ju odnos sa zaručnikom već dulje vrijeme ne ispunjava. Vođena radoznalošću, Vittoria se ubrzo zaputi na rimsku burzu gdje upozna mladog i naočitog mešetara Piera te, zadivljena jednostavnošću njegova karaktera i energičnošću kojom obavlja posao kao i načinom na koji vlada svim pravilima velike igre i utrke za novcem, s njim započne ljubavnu vezu. Iako na početku njihov odnos izgleda dobro i obećavajuće, Vittorija će ubrzo posumnjati u svoje osjećaje, da bi naposljetku postala svjesna razlika između sebe i Piera te da njezin odnos s njim nije onako zanimljiv i dobar kao na početku.
Godine 1964. na festivalu u Cannesu ovjenčana Posebnom nagradom žirija, koju je film podijelio s povijesnom dramom Suđenje Ivani Orleanskoj Roberta Bressona, egzistencijalna romantična drama suscenarista i redatelja Michelangela Antonionija treći je segment autorove ´tetralogije otuđenja´ koju upotpunjavaju naslovi Avantura, Noć i Crvena pustinja. Ostvarenje koje je autora etabliralo kao superiornog stilista ali i kao metafizičara svakodnevice odlikuju nekonvencionalni narativni prosede, minimalna radnja i dijalozi, sjajna uporaba arhitektonskih elemenata koji nadilaze funkciju jednostavnog pozadinskog dizajna te ocrtavaju jasan kontekst nestabilnog odnosa prostora i vremena te zadržavanje fokusa na određenoj slici ili stanju, poput scene u kojoj protagonistica sa zanimanjem netremice promatra električne stupove, što je praćeno ambijentalnim zvukovima zveckanja žica. Tijekom čitavog filma protagonistica pokušava uspostaviti brojne odnose da bi ih potom raskinula, od veza s dvojicom muškaraca preko odnosa s majkom do relacija s predmetima kakvi su umjetnina čije značenje pokušava dokučiti slijeđenjem njegovih oblina te afrički kostim u stanu prijateljice Martine. Psihološka stanja likova i njihove međusobne odnose Antonioni značenjski umnaža i uslojava prikazima njihovih relacija i prema slikama, fotografijama, prirodi te različitim predmetima, o čemu govori i scena u kojoj se protagonistica s Pierom ljubi kroz staklo. Film kojim dominiraju bliži i srednji planovi te polutotali kao i fragmentarna montaža nose izuzetno raspoložene interpretacije redateljeve muze i tadašnje partnerice Monice Vitti (Avantura, Noć, Fantom slobode, Tajna dvorca Oberwald) i Alaina Delona (U zenitu sunca, Gepard, Samuraj, Policajac).
C/B, 126′
http://kinotuskanac.hr/movie/pomrcina
