1871.
Dne 8. srpnja. Bračni par Dostojevski vraća se u Petrograd nakon četvorogodišnjeg izbivanja u inozemstvu.
Dne 16. srpnja, u 6 sati izjutra. U Petrogradu im se rodio sin Fjodor.
Dne 30. rujna. Novine javljaju da se Dostojevski vratio iz inozemstva, pa ga počinju salijetati vjerovnici.
Zima. A. G. Dostojevska pronalazi na tavanu kuće Sent-Ilera veliku košaru sa spisima i bilježnicama Dostojevskog. Tu su košaru pohranili rođaci Dostojevskog za njegova izbivanja u inozemstvu.
Prvi i drugi dio Bjesova objavljeni su u prvom, drugom, četvrtom, sedmom, devetom, desetom i jedanaestom broju »Ruskog vjesnika«.
1872.
Zima. Dostojevski se upoznaje sa K. P. Pobedonoscevom[68] u kući kneza V. Meščerskoga.
Potkraj travnja — prva polovica svibnja. Dostojevski pozira slikaru V. G. Perovu za portret koji je naručio Tretjakov.
Dne 15. svibnja. Obitelj Dostojevski odlazi u Staru Rusu.
Na početku rujna. Vraćaju se iz Stare Ruse u Petrograd.
Studeni — prosinac. Jedne »srijede« kod Meščerskoga Dostojevski predlaže da preuzme uređivanje njegova časopisa »Građanin«.
Dne 15. prosinca. Dostojevski pismeno izjavljuje da želi preuzeti dužnost odgovornog urednika »Građanina«.
Dne 18. prosinca. Treći odsjek obavještava Glavnu upravu za štampu da nema nikakvih smetnji da Dostojevski postane urednik »Građanina«.
»… Ali Treći odsjek ne preuzima na sebe odgovornost Za buduću djelatnost te osobe na dužnosti urednika.«
Dne 20. prosinca. Glavna uprava za štampu izvještava Cenzurni odbor u Petrogradu da se. odobrava da Dostojevski uređuje časopis »Građanin«.
Studeni — prosinac. Treći dio Bjesova objavljen je u jedanaestom i dvanaestom broju »Ruskog vjesnika«, koji su izišli 16. studenog i 15. prosinca.
Potkraj prosinca. Dostojevski donosi u tiskaru rukopis prve glave »Piščeva dnevnika« za prvi broj »Građanina«.
Na kraju godine. Dostojevski prisustvuje čitanju novog romana A. F. Pisemskog Malograđani.
1873.
Dne 1. siječnja. U prvom broju »Glasa« objavljeno je da od 1. siječnja Dostojevski uređuje časopis »Građanin«.
»Urednik F. M. Dostojevski prima stranke u uredništvu svaki dan između 2 i 4 sata, osim u subotu i nedjelju.« »Od prvog broja počinje izlaziti ,Književnikov dnevnik’.« »Pored toga, u toku godine objavljivat će se njegove pripovijesti.«
Dne 12. siječnja. U »Glasu« je objavljen feljton о pokretnoj izložbi Akademije likovnih umjetnosti, gdje je izložen i Perovljev portret Dostojevskoga.
Siječanj — veljača. Dostojevski čita Zapečaćenog anđela N. S. Ljeskova, Kneginju Volkonsku N. A. Njekrasova i članke M. J. Ščedrina, A. M. Skabičevskog i N. K. Mihajlovskog.
Dostojevski piše pismo prestolonasljedniku Aleksandru Aleksandroviču, kojem K. P. Pobedonoscev treba da uruči primjerak Bjesova. Veljača. U drugom broju »Domovinskih zapisa« objavljen je polemičan članak N. K. Mihajlovskog Književne i novinske bilješke о »Građaninu« što ga uređuje Dostojevski, о »Piščevu dnevniku« i о romanu Bjesovi. Dostojevski se osvrće na taj članak u »Piščevu dnevniku« (osmi broj »Građanina« od 19. veljače) i u članku »Dvije urednikove napomene« (dvadeset sedmi broj »Građanina« od 2. srpnja).
Ožujak. Dostojevski posjećuje izložbu Akademije likovnih umjetnosti i hvali slike Kuindžija Pogled na Valam, Makovskoga Ljubitelji slavujeva pjeva i Crkvenjak, Perova Lovci na odmoru i Repina Burlaci. Negativno ocjenjuje Geovu Posljednju večeru.
U trećem broju časopisa »Djelo« izlazi pod naslovom Bolesni ljudi osvrt na Bjesove koji su izišli u zasebnoj knjizi.
Dne 26. svibnja. Obavijest petrogradskog okružnog suda о kršenju cenzurnih propisa.
»Prijepis optužnice koja se podiže pred okružnim sudom u Petrogradu, bez sudjelovanja porote, protiv urednika novina ,Građanin’, bivšeg potporučnika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, koji se nalazi na slobodi, a koji se optužuje da je 29. siječnja 1873. u petom broju novina ,Građanin’ objavio članak pod naslovom Kirgiski zastupnici u Petrogradu, u kojem su prenesene riječi Njegova Veličanstva Cara upućene zastupnicima, i početak govora jednoga od njih, bez odobrenja ministra carskog dvora, što je prekršaj predviđen čl. 1024. Krivičnog zakonika.«
Dne 11. lipnja. Ujutro je održano suđenje Dostojevskom zbog bilješke V. P. Meščerskoga Kirgiski zastupnici u Petrogradu, objavljene u »Građaninu« bez odobrenja ministra dvora. Dostojevski se pojavio pred sudom i izjavio da se ne osjeća kriv; njegov branitelj, odvjetnik Gajevski, upozorio je da je Cenzurni odbor neopravdano podnio tužbu. Sud je osudio Dostojevskoga na globu od 25 rubalja i dva dana zatvora u vojnim uzama.
Dne 15. srpnja. Umro je F. I. Tjutčev.
Dne 23. srpnja. U tridesetom broju »Građanina« objavljen je kratak nekrolog F. I. Tjutčevu, koji je napisao Dostojevski.
Dne 30. srpnja. U trideset prvom broju »Građanina« objavljen je članak
V. P. Meščerskoga U spomen na F. I. Tjutčeva, koji je Dostojevski preradio.
Dne 25. prosinca. U 356. broju »Glasa« prvi put je objavljeno da se sprema književni zbornik Prinos u korist izgladnjelog pučanstva u samarskoj guberniji. Među suradnicima spominje se i Dostojevski.
1874.
Na početku siječnja. Dostojevski saopćava Meščerskom u uredništvu »Građanina« da je odlučio da prekine uređivati časopis. Dne 19. оžujka. Dostojevski podnosi molbu Glavnoj upravi za štampu da odobri, s obzirom na njegovu bolest, da idućih šest mjeseci časopis »Građanin« uređuje doktor prava V. F. Pucikovič.
Dne 20. ožujka. Cenzura odobrava izdavanje zbornika Prinos u kojem su objavljene Sličice Dostojevskoga.
Od 21. do 23. ožujka. Dostojevski je u vojnom zatvoru na Sijenom trgu zbog toga što je objavio u »Građaninu« bilješku Kircigiski zasiupnik u Petrogradu. U zatvoru ponovo čita Jadnike Victora Hugoa. Dne 22. ožujka. A. N. Majkov i V. S. Solovjov posjećuju Dostojevskog u vojnom zatvoru.
»Zatekao sam Fjodora Mihajloviča u prostranoj i prilično čistoj prostoriji u kojoj je, osim njega, bio u drugom kutu i nekakav mladić, loše obučen i posve bezbojne fizionomije. Fjodor Mihajlovič sjedio je za malim običnim stolom, pio čaj i pušio cigaretu, a u rukama je držao knjigu. Obradovao mi se, zagrlio me i poljubio.« (V. Sоlоvjоv, Sjećanja na F. M. Dostojevskog, »Historijski vjesnik«, broj 3, 1881, str. 614).
Travanj. N. A. Njekrasov posjećuje Dostojevskog i predlaže mu da napiše roman za »Domovinske zapise« za koji će mu platiti 250 rubalja po arku.
Dne 22. travnja. U »Građaninu« je objavljeno saopćenje uredništva da je »zbog slaba zdravlja, F. M. Dostojevski primoran, ne odričući se, po mogućnosti, stalne suradnje u ,Građaninu’, zahvaliti se na dužnosti urednika časopisa…« (»Građanin«, broj 16, 1874).
Svibanj. Dostojevski stanuje s obitelji u Staroj Rusi.
Zapisuje u bilježnicu: »Roman о djeci, samo о djeci i о djetetu-junaku«.
Dne 7. svibnja. A. F. Koni[69] poziva Dostojevskog da 8. svibnja razgleda s njim odjel malodobnika u Kaznenom zavodu.
»Poštovani Fjodore Mihajloviču!
Željeli ste upoznati kažnjenički odjel malodobnika u Kaznenom zavodu. Ja idem tamo sutra u 1 sat. Dođete li do mene u dvanaest, mogli bismo krenuti zajedno.
S dubokim poštovanjem
A. Koni.«
Dne 7. lipnja. Dostojevski odlazi iz Petrograda u inozemstvo. Od 9. do 15. lipnja. U senatu se vodi proces protiv Dolgušina i njegovih ortaka zbog »poticanja pučanstva« na bunu. Građa s tog procesa poslužila je Dostojevskom u pisanju Žutokljunca. Lipanj — srpanj. Dostojevski smišlja u inozemstvu (u Emsu) plan za roman Žutokljunac.
Oko 10. kolovoza. Vraća se u Staru Rusu.
Prije 12. listopada. Piše iz Stare Ruse Njekrasovu da »Domovinski zapisi« mogu računati na njegov roman Šiparac u godini 1875.
Dne 12. listopada. N. A. Njekrasov odgovara Dostojevskom na njegovo pismo u vezi sa Žutokljuncem.
»Vrlo mi je drago što ste se javili, duboko poštovani Fjodore Mihajloviču! Nakon ljetnog seljakanja nedavno sam se skrasio u Petrogradu i već sam pomišljao da odem do kuće Slivčanskog,[70] kad je stiglo Vaše pismo. Sad je sve jasno. Vrlo mi je drago što možemo slobodno računati na Vaš roman od prvog broja ‘Domovinskih zapisa’ 1875. uključivo,’ kao što smo i računali. Do viđenja na početku prosinca; a ako sami ne dođete, pošaljite rukopis — korekture Vam možemo slati. Od prvog broja 1875. slat ćemo Vam ‘Domovinske zapise’, a ako želite i ovo godište, samo javite!
Želim Vam dobro zdravlje i raspoloženje!
Odani Vam N. Njekrasov
Zima. Dostojevski piše Žutokljunca u Staroj Rusi.
1875.
Siječanj. U »Domovinskim zapisima« počinje izlaziti Žutokljunac (nastavci u drugom, četvrtom, petom, devetom, jedanaestom i dvanaestom broju).
»Kad mi je, prije godinu i pol, Nikolaj Aleksejevič Njekrasov ponudio da napišem roman za ,Domovinske zapise’, umalo što nisam tada počeo pisati svoje Očeve i djecu, ali sam se suzdržao, hvala bogu — nisam još bio spreman. Zasad sam napisao samo Žutokljunca — tu prvu kušnju svoje misli. Ali je dijete tu već napustilo djetinjstvo i pojavilo se kao još nezreo čovjek koji želi, bojažljivo i drzovito, što prije učiniti prvi korak u životu. Uzeo sam nevinu dušu, ali već okaljanu strašnom mogućnošću razvrata, ranom mržnjom zbog svoje ništavosti i »slučajnosti« i onom otvorenošću s kojom još čedna duša već svjesno dopušta pristup poroka u svoje misli, već mu se odaje u srcu, naslađuje se njime u još sramežljivim, ali već i drskim i burnim maštarijama — a sa svim je tim prepuštena jedino svojim snagama i svojoj sposobnosti shvaćanja, i još, doduše, Bogu. Sve su to nedonoščad društva ,slučajni’ članovi ,slučajnih obitelji’«. (»Piščev dnevnik«, siječanj 1876, glava I). Na početku veljače. Dostojevski odlazi u Petrograd na dvije sedmice.
Dne 8. veljače. Njekrasov dolazi Dostojevskom da mu »izrazi svoje oduševljenje pošto je pročitao svršetak prvog dijela Žutokljunca i da se dogovori s njim kojim će redom dalje izlaziti roman.
Travanj. A. G. Dostojevska podnosi molbu za putnicu za svog muža i doznaje da ga potajno nadzire policija u Staroj Rusi.
Potkraj svibnja — na početku lipnja. Dostojevski otputovao u Ems.
Dne 18/30. lipnja. Sastavio je »konačni plan« za roman Žutokljunac.
Dne 21. lipnja/3. srpnja. Piše iz Emsa ženi, vjeruje da će napisati dobar roman, jer je »plan izvrstan«, moli je neka zapisuje u posebnu bilježnicu riječi i pjesmice njihove djece.
Dne 10. kolovoza. U Staroj Rusi rodio se sin Dostojevskoga Aleksej.
Potkraj kolovoza. Dostojevski piše A. N. Pleščejevu da je odaslao još tri poglavlja Šiparca za rujanski broj »Domovinskih zapisa«, moli neka »ništa ne izbacuju — kod mene svaka osoba govori svojim jezikom i ima svoja shvaćanja«.
Oko 15. rujna. Dostojevski se vraća iz Stare Ruse u Petrograd. Na početku studenog. Počinje prikupljati građu za prvi broj »Piščeva dnevnika«.
Dne 22. prosinca. Podnosi molbu Glavnoj upravi za štampu da mu odobri izdavanje »Piščeva dnevnika« u 1876. godini.
»Kako namjeravam od iduće, 1876. izdavati svoje djelo ,Piščev dnevnik’ svaki mjesec, veličine od jedan do jedan i pol tiskarskog arka u dva stupca, u kojem želim pisati о svemu što sam zaista doživio kao ruski pisac, о svemu što sam vidio, čuo i pročitao, a kako u isto vrijeme želim oglasiti godišnju pretplatu za svoje izdanje (po 2 rublja bez poštarine za svih 12 brojeva u godinu dana) i pustiti ga u pojedinačnu prodaju po 20 kopjejaka, čast mi je, s obzirom na periodičnost izdavanja ,Piščeva dnevnika’, na što me je upozorio Cenzurni odbor u Petrogradu, da zamolim Glavnu upravu za štampu da mi odobri izdavanje ,Piščeva dnevnika’ od početka iduće godine, 1876, pod svim spomenutim uvjetima.« (»Novo vrijeme«, broj 3204, god. 1885).
Prosinac (pred Božić). Dostojevski često susreće na ulici prosjačića od svojih sedam godina i raspituje se о njegovu životu.
Božić. Posjećuje dječju priredbu u Klubu umjetnika i proučava djecu, jer je zaokupljen idejom da napiše roman о suvremenim očevima i djeci.
Dne 26. prosinca. A. F. Koni ga poziva da se 27. prosinca, u 9 i pol izjutra, svrati u Ministarstvo pravde kako bi zajedno otišli u koloniju malodobnih prijestupnika.
Dne 27. prosinca. Dostojevski posjećuje s A. F. Konijem koloniju malodobnih prijestupnika iza Tvornice baruta, gdje provodi gotovo cijeli dan, od 11 sati do mraka.
1876.
Od 24. do 29. siječnja. U »Glasu« izlaze izvještaji sa suđenja bankaru Kronebergu koji je optužen da je zlostavljao svoju sedmogodišnju kćerku.
Dne 24. siječnja. Vrativši se kasno navečer iz tiskare kući, Dostojevski čita u »Glasu« prvi izvještaj sa suđenja Kronebergu. Odmah, oko 11 sati navečer, odlazi A. F. Koniju da se raspita о ishodu suđenja. Ogorčen je kad doznaje da je optuženi oslobođen krivnje.
Travanj. Dostojevski posjećuje i razgleda dom za nahočad.
Dne 9. travnja. Piše pismo H. D. Alčevskoj.
»Vi iznosite misao da se u ,Dnevniku’ gubim u sitnicama. To sam već i ovdje čuo. Ali evo što ću Vam, između ostalog, reći: došao sam do nepobitnog zaključka da pisac-umjetnik mora poznavati, osim pjesničkog zanata, točno do u najmanje pojedinosti (povijesne i trenutne) stvarnost koju prikazuje. Kod nas se, po mom mišljenju, samo jedan čovjek odlikuje time — grof Lav Tolstoj. Victor Hugo, koga neobično cijenim kao romanopisca (zbog čega se, zamislite, pokojni F. Tjutčev jednom čak i naljutio na mene i rekao da je Zločin i kazna, moj roman, bolji od Misérables), mada je ponekad vrlo razvučen u opisivanju pojedinosti, ipak je dao takve začudne studije koje bi, da nije bilo njega, ostale svijetu potpuno nepoznate. Eto zašto sam, spremajući se da napišem vrlo opsežan roman, naumio da se napose zadubim u proučavanje ne same stvarnosti, koju ionako poznajem, nego pojedinosti svakidašnjeg života. Jedan je od najvažnijih zadataka u tom svakidašnjem životu za mene, na primjer, mladi naraštaj, a u isti mah — suvremena ruska obitelj koja, slutim, nije nipošto više onakva kakva je bila još prije svega dvadeset godina. Ali ima još i štošta drugo pored toga.«
Dne 3. lipnja. Svirač u orkestru Marijina kazališta V. A. Aleksejev moli u pismu Dostojevskog da mu razjasni smisao riječi iz evanđelja о »kamenju pretvorenom u hljebove«, koje se često spominju u »Piščevu dnevniku«.
Dne 7. lipnja. Dostojevski odgovara V. A. Aleksejevu pismom u kojem kao da prvi put nagovještava »Velikog inkvizitora«: »U đavlovoj kušnji stopile su se tri kolosalne svjetske ideje, i eto, prošlo je 18 stoljeća a da se ništa teže, zapravo složenije od tih ideja nije pojavilo, i ljudi ih svejednako ne mogu razriješiti. ,Kamenje i hljebovi’ znače današnje socijalno pitanje, okolinu…«
Srpanj — kolovoz. Bračni par Dostojevski odlazi u Ems. Potkraj kolovoza. Nećakinja F. M. Dostojevskog Sofija Aleksandrovna Ivanova udaje se za nastavnika matematike D. N. Hmirova.
Dostojevski je nakon povratka iz inozemstva razvrgnuo prijateljstvo sa S. A. Ivanovom, kojoj je bio posvetio Idiota. Obavještavajući ga о svojoj skorašnjoj udaji, S. A. Ivanova mu je napisala 14. kolovoza 1876:
»Čestitajte mi, dragi moj prijatelju (još se usuđujem da Vas tako nazivam, usprkos svim spletkama, svoj prljavštini koje su nas odbile jedno od drugog)«.
Dne 15. listopada. Sud je osudio seljakinju Kornilovu, koja je bacila s trećeg kata svoju šestogodišnju pastorku (djevojčica je ostala živa), na dvije godine i osam mjeseci robije i na doživotno progonstvo u Sibiru.
Listopad. U listopadskom broju »Piščeva dnevnika« objavljena je glava Osuda о suđenju Kornilovoj.
Potkraj listopada ili na početku studenog. Dostojevski posjećuje Kornilovu u zatvoru.
Dne 13. studenog. K. P. Pobedonoscev savjetuje u pismu Dostojevskom da šalje »Piščev dnevnik« prestolonasljedniku Aleksandru Aleksandroviču.
»Veleštovani Fjodore Mihajloviču! Ne znam dostavljate li svoj ,Piščev dnevnik’ Prestolonasljedniku. Ako ne dostavljate, ne bi bilo zgorega da mu ga šaljete. Znam da su mu jučer, dok je bio kod braće, govorili о nekim prilozima i preporučili da svrati pozornost na njih.
Od srca Vam odani
K. Pobedonoscev
Možete poslati dosadašnje brojeve jednostavno poštom na ime velikoga kneza, a ako ih želite poslati s obrazloženjem, izvolite ih poslati meni pa ću ih ja odaslati s pismenim objašnjenjem da je to od Vas.«
Subota, 13. studenog 1876.
Dne 16. studenog. Dostojevski moli u pismu prestolonasljednika Aleksandra Aleksandroviča za dopuštenje da mu šalje »Piščev dnevnik«.
Studeni. Veći dio mjeseca piše pripovijetku Krotka.
Prosinac. Dostojevski je obaviješten da je osuda Kornilovoj poništena zbog kršenja člana 693. Krivičnog sudskog postupka i da će se slučaj ponovo razmotriti pred drugim sudom u kojem će sudjelovati i porota.
Dne 21. prosinca. M. J. Saltikov moli u pismu Dostojevskog da napiše kratku pripovijetku za veljački broj »Domovinskih zapisa«.
Zima. Dostojevski dobiva mnogo pisama u kojima su opisana samoubojstva i u kojima ga ljudi pitaju što misli о tim samoubojstvima.
S. V. Kovalevska piše Dostojevskom u povodu romana о »sanjaru«, koji je on zamislio.
»… I mene je neki dan spopala groznica; dugo se nisam mogla smiriti i neprestano mi je naviralo u sjećanje ono što ste pripovijedali o svom budućem romanu о ,sanjaru’. Čak sam u mislima neprestano razvijala Vašu ideju i strašno bih voljela kad biste napisali tako nešto. Zamislila sam to ovako — nekog siromaška koji živi vrlo osamljeno, usredotočen na nešto, i koji je ostario na nekakvu mehanički-umnom radu (na primjer, izračunavanju putanja planeta u opservatoriju). Zbog nekih vanjskih okolnosti, u njemu se razvija neodoljiva želja da se pošto-poto obogati. Počinje smišljati kako da to postigne, isto onako strpljivo, jednostrano i postupno kako je cijeli život izračunavao putanje planeta… Godine i godine izmišlja i usavršava pojedinosti svoga stroja; napokon je stroj gotov, i on ga pušta u rad. Uz to mu nekako uopće ne pada na pamet misao na njegove žrtve, na sve one ljude koji će poginuti od njegova stroja. Pa i misao na bogatstvo pada u zasjenak. On je naprosto zaljubljen u svoj stroj; njegov matematički, poremećeni um zanosi upravo ta točnost koju stroj pokazuje u radu; on uživa što može izračunati na minutu kad će brod potonuti. Brod se sa strojem otiskuje od obale; starac se nekako potpuno smirio. Na samu večer katastrofe uopće ne pomišlja na svoj stroj; odjednom osjeti u sebi potres; pogleda na sat — kucnuo je čas. I, eto, tek mu tada odjednom postaje užasno jasno što je počinio. Starac, naravno, poludi. Ali dalje od toga moja fantazija ne ide.« (S. V. Kovalevska, Uspomene iz djetinjstva, Moskva, 1945, str. 117).[71]
1877.
Siječanj. Dostojevski čita u »Domovinskim zapisima« Posljednje pjesme N. A. Njekrasova, a u »Vjesniku Evrope« početak Turgenjevijeva romana Ledina.
Dostojevski obilazi bolesnog N. A. Njekrasova koji se prisjeća njihova upoznavanja godine 1845, pošto je pročitao Bijedne ljude u rukopisu. Dostojevski čita u »Ruskom vjesniku« prizor iz Ane Karenjine L. N. Tolstoja (razgovor Levina s Oblonskim о nepravednosti postojećeg društvenog uređenja), na koji će se osvrnuti u veljačkom broju »Piščeva dnevnika«.
Dne 21. veljače. Dostojevski podnosi molbu Glavnoj upravi za štampu.
»Kako već drugu godinu izdajem svoju knjigu ,Piščev dnevnik’, koju pišem sam, bez suradnika, i koju šaljem svaki mjesec pretplatnicima, čast mi je najponiznije zamoliti Glavnu upravu za štampu da mi odobri izdavanje te knjižice, pod istim naslovom, u istim rokovima i istog obujma, i bez prethodnog cenzuriranja.«
Predstojnik Glavne uprave za štampu V. V. Grigorjev drži da nema »ni najmanje opasnosti u tome da se dopusti takvu piscu da nastavi izdavanje bez nadzora cenzure«.
Dne 7. ožujka. N. S. Ljeskov hvali u pismu Dostojevskoga zbog članka о Ani Karenjinoj objavljenog u »Piščevu dnevniku«.
»Ono što ste napisali о ‘nevaljalcu Štivi’ i ‘Levinu čista srca’ toliko je lijepo, čisto, plemenito, pametno i pronicavo da ne mogu odoljeti potrebi da Vam kažem toplo hvala i da Vas srdačno pozdravim. Vaš je duh divan — inače ne biste mogli to tako razjasniti. To je analiza pametne duše, a ne glave.
S dubokim poštovanjem N. Ljeskov u noći na 7. ožujka 1877.
Dne 23. ožujka. Pošto je ministar izviješten о molbi Dostojevskoga, odobrava se izdavanje »Piščeva dnevnika« bez prethodnog cenzuriranja.
Proljeće. Dostojevski kupuje od A. K. Gribea ljetnikovac u Staroj Rusi za 1150 rubalja.
Dne 22. travnja. Dostojevski prisustvuje ponovnom suđenja Kornilovoj na okružnom sudu. Optužena je oslobođena krivnje. Predsjednik suda i javni tužilac objavili su na sudu da je prva osuda bila poništena zbog mišljenja, iznesena u »Piščevu dnevniku«, da je trudnoća mogla utjecati na postupak optužene (»Piščev dnevnik«, travanj 1877). Predsjednik je u svom završnom govoru upozorio porotnike da »ne potpadnu pod utjecaj nekih nadarenih književnika«.
Dne 24. travnja. Nakon osude kojom je Kornilova oslobođena krivnje, ona i njen muž posjećuju Dostojevskog.
Dne 19. svibnja. Dostojevski piše A. P. N-u.
»I mene je mučilo to isto što i Vas, možda još od moje šesnaeste godine, ali sam bio nekako uvjeren da ću kad-tad svakako izići na poprište, pa zato (toga se dobro sjećam) nisam bio osobito zabrinut. A što se tiče toga koje ću mjesto zauzeti u književnosti, bio sam ravnodušan — u duši mi je gorio nekakav plamen u koji sam vjerovao, a šta će se iz svega toga izleći, to me baš nije zabrinjavalo, eto, to vam je cijelo moje iskustvo о kojem me pitate. Ali kako Vas ja mogu poznavati u dušu? Ako želite moje mišljenje, vjerujte i dalje čvrsto u svoje nagnuće pa će Vas sudbina, možda, izvesti na poprište. A, osim toga, Vaše su želje vrlo skromne, to jest da budete svakako drugorazredni poslenik. Ali, evo što ću još dodati — mene moje nagnuće nije u moje doba nimalo odvlačilo od realnog pogleda na život, pa mada sam bio pjesnik, a ne inženjerac, sve do posljednje godine u inženjerijskoj školi bio sam neprekidno među prvima u klasi; zatim sam nekoliko godina služio u vojsci i, mada sam znao da ću kad-tad ostaviti službu, nisam dotle u svojoj društvenoj djelatnosti vidio ništa što bi se suviše protivilo mojoj budućnosti; naprotiv, bio sam tvrdo uvjeren da će budućnost biti ipak moja i da sam joj ja jedini gospodar.«
Ljetni mjeseci. Dostojevski boravi na posjedu brata Ane Grigorjevne I. G. Snitkina nedaleko od gradića Miropolja u kurskoj guberniji.
Dne 13. srpnja. Petrogradski gradonačelnik F. F. Trepov dolazi u sukob s političkim zatvorenikom A. S. Bogoljubovom koji nije htio skinuti kapu pred njim. Bogoljubov je kažnjen šibanjem, što izaziva pobunu drugih zatvorenika, a nakon pola godine i atentat Vere Zasulič na Trepova.
Suđenju Zasuličevoj prisustvovao je i Dostojevski.
Srpanj. Dostojevski pročitao oglas da osmi dio Ane Karenjine, koji je uredništvo »Ruskog vjesnika« odbilo da objavi zbog autorovih nazora о ratu i istočnom pitanju, izlazi u zasebnoj knjižici; Dostojevski kupuje tu knjižicu.
Dne 19. srpnja. Dostojevski odlazi u Darovo koje je oko 150 kilometra daleko od Moskve. Putem pažljivo sluša što narod govori о ratu, pa i sam zapodijeva razgovor о toj temi.
Dne 20. i 21. srpnja. Provodi dva dana kod sestre V. M. Ivanove u Darovu.
»Posljednjih je godina Fjodor Mihajlovič višeput rekao da mu je žao što nikako ne može da ode u Darovo, na imanje svoje pokojne majke, gdje je u djetinjstvu provodio ljeta. S obzirom da se u ljeto 1877. Fjodor Mihajlovič osjećao sasvim dobro, nagovorila sam ga da se na povratku iz Petrograda u Miropolje zaustavi u Moskvi pa da se odatle svrati u Darovo. Fjodor Mihajlovič je tako i učinio i proveo kod sestre V. M. Ivanove (koja je. naslijedila to imanje) dva dana. Njegovi su mi rođaci poslije pripovijedali da je moj muž za svog boravka obišao različna mjesta u parku i okolici, koja
su mu bila ostala u lijepoj uspomeni, i da je čak pješice otišao u šumarak Čermašnju, koji je u djetinjstvu volio (dvije vrste daleko od majura) i po kojem je poslije nazvao šumarak u romanu Braća Karamazovi. Svraćao je Fjodor Mihajlovič i u kuće seljaka, svojih vršnjaka, od kojih se mnogih sjećao. Starci i starice, i njegovi vršnjaci koji su ga se sjećali iz djetinjstva, radosno su ga pozdravljali, pozivali kući i častili čajem. Boravak u Darovu oživio je svu silu dojmova о kojima nam je moj muž nakon povratka vrlo živahno pripovijedao.« (A. G. Dоstоjevka).
Studeni. Dostojevski često obilazi bolesnog N. A. Njekrasova koji mu čita svoje posljednje stihove.
Druga polovica studenog. Posljednji put posjećuje N. A. Njekrasova.
Dne 2. prosinca. Dostojevski je izabran za dopisnog člana Akademije nauka, u Odjelu za ruski jezik i književnost (diploma mu je uručena 6. veljače 1878).
Dne 24. prosinca. Zapisuje u bilježnicu:
»Dne 24. prosinca 77. Memento. Do kraja života.
1) Napisati ruskog Candidea.
2) Napisati knjigu о Isusu Kristu.
3) Napisati svoje uspomene.
4) Napisati poemu Parastos.
NB. (Sve to, pored posljednjeg romana i daljeg izdavanja ‘Dnevnika’, dakle, minimum 10 godina rada, a sad mi je 56 godina).«
Dne 27. prosinca. U 8 sati navečer umro N. A. Njekrasov. Dne 28. prosinca. Ujutro Dostojevski doznaje da je umro Njekrasov, i istog dana odlazi u njegov stan. Vrativši se kući, čita do 6 sati ujutro sva tri sveska Njekrasovljevih djela.
Dne 30. prosinca. Prisustvuje pogrebu N. A. Njekrasova i drži govor nad njegovim grobom.
»Duboko potresen, progurao sam se do njegove još otvorene rake zasute cvijećem i vijencima i izgovorio, nakon drugih, svojim slabim glasom dvije-tri riječi. Počeo sam upravo od toga da je to srce bilo ranjeno, jednom zasvagda, i da je ta nezacijeljena rana i bila izvor cijele njegove poezije, cijele strastvene ljubavi koja je graničila s mukom, ljubavi toga čovjeka prema svemu što pati od nasilja, od okrutnosti neobuzdane samovolje što tlači našu rusku ženu, naše dijete u ruskoj obitelji, našeg malog čovjeka u njegovoj, vrlo često gorkoj sudbini. Iskazao sam i svoje uvjerenje da je u našoj poeziji Njekrasov posljednji iz niza pjesnika koji su se javili ,novom riječju’. U tom smislu on, u nizu pjesnika (to jest onih koji su se javili ,novom riječju’), treba da stoji odmah iza Puškina i Ljermontova.« (»Piščev dnevnik«, prosinac 1877).
1878.
Na početku godine. Dostojevskom dolazi D. S. Arsenjev, odgojitelj velikih knezova, i saopćava mu carevu želju da se Dostojevski upozna s carskim sinovima na koje bi mogao povoljno djelovati vodeći s njima razgovore.
Veljača. U drugom broju »Ruskog vjesnika« objavljen je prilog A. M. Butlerova[72] Četvrta prostorna dimenzija i spiritizam, na koji se Dostojevski uskoro osvrće.
Dne 16. ožujka. Dostojevski piše V. V. Mihajlovu.
»U Vašem pismu osobito mi je privuklo pažnju, između ostalog, to što volite djecu, mnogo ste živjeli s djecom, a i sad ste često s njima. E pa, evo što Vas molim, dragi Vladimire Vasiljeviču: zamislio sam i uskoro ću započeti pisati velik roman u kojem će, među ostalima, važnu ulogu igrati djeca, i to baš mlađa djeca, otprilike od 7 do 15 godina. Djece će biti mnogo. Ja ih proučavam, i cijeli sam ih život proučavao, i vrlo ih volim, i sam ih imam. Ali zapažanja takva čovjeka kao što ste Vi bit će mi (to shvaćam) dragocjena. Dakle, napišite mi о djeci sve što znate. I о petrogradskoj djeci koja vas zovu čiko, i о jelizavgradskoj djeci, i о svemu što znate. (Zgode, navike, odgovori i brbljarije, značajke, ljubav za obitelj, vjera, zloća i nedužnost, narav i učitelj, latinski itd, itd. — jednom riječju, sve što znate). Mnogo ćete mi pomoći, bit ću Vam vrlo zahvalan i željno čekam Vaš odgovor.«
Dne 27. ožujka. U »Novom vremenu« objavljeno je pismo Fjodora Dostojevskog uredništvu pod naslovom Pitanje četvrte dimenzije.
Dne 31. ožujka. U dvorani petrogradskog okružnog suda održava se suđenje Veri Zasulič, kojem među predstavnicima štampe prisustvuje i F. M. Dostojevski.
Dne 16. svibnja, u 9 i pol izjutra. Trogodišnjeg sina Dostojevskoga Alekseja iznenada hvata neobično jak napad padavice koji traje 3 sata i 10 minuta.
U 2 sata i 20 minuta. Umire mali Aleksej.
Dostojevski piše svom pastorku P. A. Isajevu о sinovoj smrti.
»Dragi Pavle Aleksandroviču, danas je kod nas umro Aljoša od nenadanog napada padavice od koje nije nikad prije patio. Još je jutros bio veseo, dobro je spavao. U 9 i pol spopala ga padavica, a u 2 i pol Ljoša je bio već mrtav. Pokopat ćemo ga na veliko-ohtenskom groblju u četvrtak, 18. svibnja. Sažali se, Paša, nad mojim Ljošom! Dao Bog zdravlja tvojoj dječici, pozdravi suprugu! Uvijek tvoj F. Dostojevski«. (»Sjeverni vjesnik«, broj 11, 1891).
Dne 18. svibnja. Dijete je pokopano.
Svibanj. Nakon smrti malog Alekseja, obitelj Dostojevski često posjećuje filozof V. S. Solovjov. Ana Grigorjevna moli ga da nagovori njena muža da pođe s njim u manastir Optinu, kamo se Dostojevski bio odavno spremao.
Dne 23. lipnja. Dostojevski odlazi s V. Solovjovom u manastir Optinu i iznosi mu glavnu ideju i plan za Braću Karamazove.
Dne 26. i 27. lipnja. Dostojevski i Solovjov u manastiru Optini. Tu se Dostojevski tri puta sastao sa »starcem« Amvrosijem i dva puta razgovarao s njim nasamu.
Dne 29. lipnja. Dostojevski i Solovjov vraćaju se iz manastira Optine u Moskvu.
Dne 30. listopada. Na rođendan Dostojevskoga žena mu predaje uokvirenu fotografiju Sikstinske Madone, koju mu je poslala udovica pjesnika A. K. Tolstoja.
Prosinac. Dostojevski napravio iscrpan plan za Braću Karamazove i napisao već desetak tiskarskih araka romana.
Dne 14. prosinca. Održana književno-glazbena priredba u korist Bestužovljeve ženske visoke škole na kojoj Dostojevski čita pripovijedanje Nele iz Poniženih i uvrijeđenih.
Potkraj sedamdesetih godina (1878—1880) Dostojevski posjećuje sijela kod urednika »Nedjelje« N. A. Gajdeburova, gdje se sastaje s N. V. Šelgunovom, J. P. Polonskim i profesorima N. S. Tagancevom, V. J. Sergejevičem i I. I. Janžulom.
1879.
Dne 30. siječnja. Dostojevski javlja N. A. Ljubimovu da je poslao uredništvu »Ruskog vjesnika« treću knjigu Braće Karamazovih i moli da se sve to objavi u jednom broju časopisa.
Dne 9. ožujka. Održana je priredba u korist Književnog fonda na kojoj sudjeluju Dostojevski, Turgenjev, Polonski, Pleščejev, Potehin i Saltikov.
Dostojevski čita odlomak iz Braće Karamazovih — Ispovijed vatrena srca.
Oko 10. ožujka. Dostojevski podnosi molbu ministru unutrašnjih poslova da se ukine policijski nadzor nad njim.
Dne 16. ožujka. Književno veče u korist Književnog fonda na kojem sudjeluju I. S. Turgenjev, M. G. Savina i Dostojevski.
Dne 20, 21. i 23. ožujka. U »Glasu« izlaze izvještaji sa suđenja na okružnom sudu u Harkovu strancima A. i J. Brunst koji su optuženi zbog zlostavljanja svoje kćeri. To je suđenje potreslo Dostojevskoga, koji je iskoristio neke podatke odatle u Braći Karamazovima.
Dne 3. travnja. Dostojevski čita na književnoj priredbi pripovijetku Dječak i Kristovo božično drvce. Na tu priredbu poveo je i svoju djecu.
Travanj. Javlja N. A. Ljubimovu da je poslao petu knjigu Braće Karamazovih uredništvu »Ruskog vjesnika«: »Ova peta knjiga, po mome mišljenju, kulminaciona je točka romana pa je moram osobito brižljivo dovršiti«.
Ljeto. Obitelj Dostojevski stanuje u Staroj Paisi i često se sastaje s obitelji A. V. Jaclard-Korvin.[73]
Od 9. do 14. lipnja. Međunarodni književni kongres u Londonu bira jednoglasno Dostojevskog za člana počasnog odbora Međunarodnog saveza književnika. Za počasnog predsjednika izabran je Victor Hugo.
Dne 11. srpnja. Dostojevski piše iz Stare Ruse A. P. Filosofovoj da mu se zdravlje pogoršalo i da je sumorno raspoložen; zatim piše о djeci i о njihovu povoljnom utjecaju na život i ljude.
Od 20. srpnja do početka rujna. Dostojevski se liječi u Emsu i piše Braću Karamazove.
U jedanaestom i dvanaestom broju »Domovinskih zapisa«, u člancima Prvi listopada i Prvi studenog-prvi prosinca, M. J. Saltikov odgovara Dostojevskom na riječi njegove junakinje gospođe Hohlakov о njenu pismu književniku Ščedrinu.
Prosinac. Na književnoj priredbi u korist studenata Petrogradskog sveučilišta Dostojevski čita glavu Veliki inkvizitor iz Braće Karamazovih, pošto je održao kratak uvod.
Zima. Dostojevski odlazi u subotu na sijela kod J. A. Štakenšnejder.[74]
Jedne subote redoviti gosti igraju Puškinova Kamenog gosta, a nakon predstave čitaju Škrtog viteza. Dostojevski čita ulogu starog vlastelina.
Leonid Grosman
