Vratili smo se
Vratili smo se.
Stojim pored prozora, mirno more je ispred mene, balkon sa dvije stolice, stolom, kafa se puši, novine su na stolu.
Silvija nešto kuca i pita me ne prekidajući:
– Da li osluškuješ more?
Kažem:
– Da.
Nijesam je pitao šta kuca.
Sama mi je rekla:
– Napisaću knjigu priča o tvojoj promjeni i o tvom povratku.
Ne zna da ja upravo završavam svoje priče o njoj.
Oh, ko je Silvija?
Kako je lijepo ne znati to.
Kako je lijepo ne znati ko je Silvija, gledati u njena leđa, gledati u more, u vječnost.
(Kraj)
