prosto mi je neprijatno
koliko mi je svejedno
o čemu govorite…
očekivali biste da pocrvenim,
da mi se kajanje pojavi na licu
i da mi savjest gricka jetru…
dok vezete istu priču iznova,
nećete vjerovati, zamišljam – pticu,
na vrelom limu, na vrhu krova,
na jednoj nozi, prkosi vjetru…
u najmanju ruku je nepristojno
to što mi nije stalo
do pouke priče…
nikada nisam znala da pogodim
da li na leđima košulju veže ili mu je osmijeh na licu,
čime mi mudri govornik prijeti…
dok mislite da vas pomno pratim,
nećete vjerovati, zamišljam – pticu
i zauvijek ću da vam zlopamtim,
ako mi, uplašena, iz vidokruga odleti.
Biljana Đurđević
