La guerre est finie, igrani, drama, triler, Francuska, 1966
REŽIJA: Alain Resnais
ULOGE:
Yves
Montand (Diego Mora),
Ingrid Thulin (Marianne),
Geneviève
Bujold (Nadine Sallanches),
Jean Dasté,
Dominique Rozan
(Jude)
SCENARIJ:
Jorge
Semprún
FOTOGRAFIJA:
Sacha
Vierny
Jedan od velikana francuske kinematografije Alain Resnais afirmirao se kao autor igranih filmova u šezdesetim godinama prošlog stoljeća kada je Novi val predstavljao najistaknutiju tendenciju ne samo u francuskim nego i svjetskim razmjerima, pa ga znatan broj ljubitelja filma doživljava kao pripadnika tog pokreta. Novovalovci (Godard, Truffaut, Chabrol…) su doduše međusobno bili vrlo različiti, a i Resnais je poput njih bio modernist koji je radikalno mijenjao tradicionalnu filmsku naraciju i tražio nove oblike filmskog izraza, ali se po mnogo čemu i bitno razlikovao. Dok su novovalovci započeli kao kritičari i programatski tražili raskid s tradicijom, desetak godina stariji Resnais je nakon nekoliko amaterskih ostvarenja počeo profesionalno bavljenje filmom kao montažer, a potom i autor zapaženih dokumentarnih filmova među kojima je vrhunske domete dosegao u potresnoj evokaciji nacističkih logora Noć i magla (Nuit et brouillard, 1955.), pa je i njegov pristup igranom filmu bio potpuno drugačiji. Dok su se novovalovci zalagali za autorsku kinematografiju, odbacujući važnost uloge scenarista i prezirući „snimljenu književnost“, Resnais je upravo u literaturi tada avangardnog francuskog novog romana našao ključ za razbijanje tradicionalnog filmskog fabuliranja i poticaj da kontrapunktom vizualno atraktivne filmske slike i izgovorenih rečenica stvori poseban filmski svijet koji izravno komunicira s gledateljevom sviješću na vrlo samosvojan način. Zato su za uspjeh njegovih prvih filmova znatne zasluge imali i scenaristi koji su bili istaknuti predstavnici novog romana – Marguerite Duras u Hirošima, ljubavi moja (Hiroshima mon amour, 1959.), Alain Robbe-Grillet u Prošle godine u Marienbadu (L’année dernière à Marienbad, 1961.) i Jean Cayrol u Muriel (Muriel ou Le temps d’un retour, 1963.).
Za Rat je završen (La guerre est finie, 1966.) Resnais je angažirao značajnog španjolskog pisca s pariškom adresom Jorgea Semprúna, kojem je to bio prvi scenarij za koji je odmah nominiran za Oscara, pa je nakon toga često i vrlo uspješno pisao za film. Resnaisu je on bio zanimljiv jer je vrlo dobro poznavao ambijent u kojem se radnja zbiva i imao izravna iskustva iz građanskog rata u Španjolskoj i života u izbjeglištvu protivnika tada još čvrstog fašističkog režima diktatora Franca. Semprúnov otac je bio istaknuti političar koji je pred pobjedu fašista izbjegao u Francusku zajedno s obitelji. Resnais je s Rat je završen ušao na područje u šezdesetima sve popularnijeg političkog filma, ali za razliku od većine drugih filmaša nije ga koristio za jednostrani politički angažman nego za prikazivanje osobne drame protagonista koji je uključen u politički aktivizam. Yves Montand izvanredno tumači Diega, člana zabranjene Komunističke partije Španjolske koji živi u Francuskoj, ali često potajno odlazi u Španjolsku da bi organizirao proteste protiv fašističke vlasti. Nakon nekoliko desetljeća takvih napora i opasnosti pita se da li sve to ima smisla i nije li suprotstavljanje fašizmu u Španjolskoj postalo samo mit nekadašnjih boraca protiv fašizma i simbol kojeg u šezdesetima ljevica samo deklarativno koristi za dokazivanje svoje ispravnosti i savjesti. Zbog dvojbi koje najviše osjeća njegova supruga Marianne (Ingrid Thulin) sve se više mimoilazi s nadređenima kojima je sve jasno na razini teorije, jer u Španjolsku ne odlaze. On ipak ide na još jednu misiju u Španjolsku u kojoj će zapasti u opasnosti, te Resnais film usmjerava dobrim dijelom putem trilera, ali i svojevrsne ljubavne drame, jer se na tom putu zbližava s Nadine (Geneviève Bujold), mladom djevojkom koja pripada novoj generaciji antifašista. Oni ne vjeruju da su stariji ozbiljni protivnici diktature, te drže da jedino terorizam može ozbiljno uzdrmati tu vlast.
Kombinirajući dramu i triler, ljubavni i politički film Resnais potpuno zrelim modernističkim stilom uspijeva realizirati jedno od svojih najboljih ostvarenja, iznimno kompleksno i bogato mnogim značenjskim razinama – od pitanja odnosa prema fašizmu i načina kako mu se suprotstaviti, preko osobnih i ljubavnih problema do generacijskih razlika i pitanja mogu li se one premostiti. (Tomislav Kurelec)
https://kinotuskanac.hr/article/pola-stoljeca-slavnih-filmova-rat-je-zavrsen
