1860.
Siječanj. N. A. Osnovski izdaje u Moskvi izabrana djela Dostojevskoga u dvije knjige (odobrenje cenzure od 29. siječnja).
Dne 14. travnja. Književni fond izvodi Revizora u dobrotvorne svrhe.
Dostojevski igra ulogu upravitelja poštanske stanice Špekina. Jednog od trgovaca igra Turgenjev.
Dne 8. srpnja. Cenzurni odbor u Petrogradu izvješćuje M. M. Dostojevskog da mu odobrava izdavanje mjesečnog časopisa »Vrijeme«.
Rujan. F. M. Dostojevski sastavlja i razašilje svim važnijim novinama program časopisa »Vrijeme«.
PROGRAM
I. Književna rubrika. Pripovijesti, romani, priče, memoari, stihovi itd.
II. Kritika i biobibliografske bilješke i о ruskim knjigama i о stranim. Ovamo pripadaju i osvrti na nove drame što se izvode na našim pozornicama.
III. Naučni članci. Gospodarstveni, financijski i filozofski problemi koji zanimaju suvremene čitaoce izlagat će se vrlo popularno, pristupačno i za one koji se ne bave specijalno tim temama.
IV. Vijesti iz zemlje. Odredbe vlasti, događaji u domovini, izvještaji iz pokrajine itd.
V. Politički pregled. Potpuni pregled političkog života države u proteklom mjesecu. Posljednje vijesti, politička nagađanja, izvještaji stranih dopisnika.
VI. Svaštice: a) kratke priče, dopisi iz inozemstva i iz naših gubernija itd., b) feljton, c) prilozi humorističkog sadržaja.«
Ovaj kratki program dio je većeg članka koji je zapravo manifest »zemljišnosti« (»počvenničestva«), kao što je F. M. Dostojevski nazvao glavni pravac časopisa »Vrijeme«. Osnovne su teze te deklaracije ove: »Reforma Petra Velikog suviše nas je skupo stajala… Nakon reforme, oni i mi, naobraženi sloj, samo smo se jedanput udružili — 1812. godine, a tada smo vidjeli kako se narod iskazao… Napokon smo se uvjerili da smo i mi zasebna nacija, potpuno samosvojna, i da je naša zadaća da stvorimo sebi novu formu, našu, rođenu, uzetu iz naše zemlje, uzetu iz narodnog duha i narodnih osnova… Ruska će ideja, možda, biti sinteza svih onih ideja koje tako uporno, tako hrabro razvija Evropa u svojim zasebnim nacijama…« To svoje shvaćanje »ruske ideje« razvijao je Dostojevski sve do kraja života.
Dne 1. rujna. U 67. broju tjednika »Ruski svijet« F. T. Stelovskoga počinju izlaziti Zapisi iz mrtvog doma.
1861.
Na početku godine. Dostojevski se upoznaje, sprijateljuje i dopisuje s glumicom A. I. Šubertovom.
Siječanj. Izlazi prvi broj časopisa »Vrijeme« u kojem Dostojevski počinje objavljivati Ponižene i uvrijeđene.
Travanj. Zapisi iz mrtvog doma prenose se iz »Ruskog svijeta« u »Vrijeme«.
Dne 9. srpnja. Dostojevski završava Ponižene i uvrijeđene (roman je izlazio u časopisu »Vrijeme« od prvog do sedmog broja).
Dne 22. kolovoza. Dostojevski dobiva od A. N. Ostrovskog rukopis komedije Baljzaminovljeva ženidba, koja se istog dana čita u društvu književnika okupljenih oko časopisa »Vrijeme«.
Dne 24. kolovoza.
Dostojevski piše A. N. Ostrovskom о Baljzaminovljevoj ženidbi.
»Kutak Moskve u koji ste bacili pogled dočarali ste toliko vjerno da mi se čini kao da sam i sam sjedio i razgovarao s Belotelevkom… Od svih Vaših provodadžinica Krasavina treba da zauzme prvo mjesto. Vidio sam je tisuću puta, poznavao sam je, dolazila nam je u kuću kad sam živio u
Moskvi i kad mi je bilo desetak godina, sjećam je se.«
U devetom broju »Suvremenika« izlazi studija N. A. Dobroljubova о stvaralaštvu Dostojevskoga (Zaboravljeni ljudi).
»U djelima gospodina Dostojevskoga nalazimo jednu zajedničku crtu koja se može zapaziti manje-više u svemu što je napisao — to je jadovanje zbog čovjeka koji priznaje da nije kadar ili, najzad, da nema ni prava da bude pravi, potpuni, samostalni čovjek, sam po sebi… Dostojevski se već u prvom svom djelu pokazao kao značajan nosilac tog pravca koji sam ja nazvao uglavnom humorističkim. U Bijednim ljudima, napisanim pod svježim dojmom najboljih Gogoljevih stranica i najživotnijih ideja Bjelinskoga, gospodin se Dostojevski latio, sa svom snagom i svježinom mladenačkog talenta, da analizira anomalije naše jadne stvarnosti, koje su ga bile prenerazile, a u toj je analizi umio izraziti svoj uzvišeni humani ideal.«
Rujan. U petom broju časopisa »Vrijeme« objavljena je pripovijetka A. P. Suslove Međutim.
Dne 26. prosinca 1861/7. siječnja 1862. (po starom i novom kaiendaru).
I. S. Turgenjev piše Dostojevskom iz Pariza:
»… Vrlo sam Vam zahvalan što ste mi poslali dva broja ‘Vremena’, koje čitam s velikim užitkom. Navlastito — Vaše Zapise iz mrtvog doma. Slika banje upravo je danteovska — a u Vašim karakterizacijama pojedinih osoba (npr. Petrova) ima mnogo istančane i istinite psihologije. Iskreno se radujem uspjehu Vašeg časopisa i ponavljam da sam spreman da u njemu surađujem u svakom pogledu…
Prijateljski Vam stežem ruku.
Odani Vam Iv. Turgenjev.«
Prosinac. U »Suvremeniku« izlazi članak M. Antonoviča О zemlji (ne u poljoprivrednom smislu, nego u duhu »Vremena“) — negativan osvrt na tendenciju časopisa »Vrijeme«.
Na početku šezdesetih godina Dostojevski posjećuje Nadeždu Prokofjevnu Suslovu, izvanrednu studenticu Medicinsko-kirurške akademije, učenicu I. M. Sečenova, koja je god. 1867. u Zürichu stekla titulu doktora medicine (prva ruska liječnica). Dostojevski se sastaje i prepire s radikalnom omladinom.
Te se godine upoznao s A. N. Ostrovskim, A. Grigorjevom, N. A. Dobroljubovom i drugima, i sastao se sa Saltikovom-Ščedrinom.
1862.
Siječanj. U časopisu »Vrijeme« počinje izlaziti drugi dio Zapisa iz mrtvog doma (nastavci u drugom, trećem, petom i dvanaestom broju).
Dne 2. ožujka. Održana je književno-glazbena priredba u korist »Društva za potpomaganje siromašnih književnika i učenjaka«. U priredbi su sudjelovali Rubinštejn, Venjavski, Černiševski, Njekrasov, Dostojevski, Kuročkin i Pavlov.
Travanj. U »Suvremeniku« izlazi članak M. Antonoviča О duhu »Vremena« — nepovoljan osvrt na časopis »Vrijeme«.
Oko sredine svibnja. Pojavljuje se proklamacija P. T. Zaičnjevskog Mlada Rusija.
Autor proklamacije izražava uvjerenje da je Rusiju »dopalo da prva ostvari veliku ideju socijalizma« i završava proklamaciju ovim riječima:
»Živjela ruska socijalna i demokratska republika!« Odbacuje mogućnost mirnih promjena i poziva na revoluciju, ma kakve krvave oblike ona poprimila. Vjeruje da je vrijeme društvenog prevrata blizu.
Dostojevski nalazi primjerak proklamacije pred svojim vratima i odlazi N. G. Černiševskom.
»Zatekao sam Nikolaja Gavriloviča posve sama, čak ni od posluge nije nitko bio kod kuće, pa mi je sam otvorio vrata. Dočekao me izvanredno prijazno i odveo u svoj kabinet.
— Šta je ovo, Nikoiaju Gavriloviču? — izvadih proklamaciju iz džepa.
Uzeo ju je kao nešto posve nepoznato i pročitao je…
— Pa valjda ne mislite da se ja solidariziram s njima i da sam možda sudjelovao u sastavljanju ovog letka?
— Nipošto nisam to mislio — odgovorih — i čak ne smatram za potrebno da vas uvjeravam u to. Ali njih u svakom slučaju treba pošto-poto odvratiti od toga. Do vaše riječi oni mnogo drže i, naravno, boje se vašeg mišljenja.
— Ja nikog od njih ne poznajem.
— Uvjeren sam i u to. Ali nije ni potrebno da ih poznajete i porazgovarate s njima osobno. Treba samo da negdje glasno i javno kažete kako ste protiv toga, pa će to već doprijeti do njih.
— Možda to i ne bi djelovalo. A i te su pojave, kao sporedne činjenice, neminovne.
— Pa ipak, svima i svakome škode.
Tada je pozvonio neki drugi gost, ne sjećam se više tko. Ja odoh.«
(»Piščev dnevnik«, 1873).
Ovog se događaja prisjetio i N. G. Černiševski god. 1888. (N. G. Černiševski, Moji susreti s Dostojevskim, Sabrana djela, prvi svezak, Moskva, 1939, str. 777).
Dne 7. lipnja ujutro. Dostojevski prvi put odlazi u inozemstvo. Dne 15 — 16. lipnja. Stiže u Pariz.
Dne 27. lipnja/9. srpnja (po starom i novom kalendaru). Putuje u London.
Dne 4/16. srpnja. Posjećuje Hercena.
Na dah 17. srpnja Hercen piše Ogarjovu:
»Jučer je bio kod mene Dostojevski. Naivan je, nije sasvim jasan, ali je vrlo drag čovjek. Oduševljeno vjeruje u ruski narod.«
U Londonu se Dostojevski upoznao s M. A. Bakunjinom.
Dne 15/27. srpnja. Dostojevski putuje u Köln, zatim u Švicarsku, po Rajni i u Italiju.
Dne 4. prosinca. U jedanaestom broju časopisa »Vrijeme« izlazi Svinjarija.
Zima 1862 — 1863. Dostojevski se zbližava s Apolinarijom Prokofjevnom Suslovom.
1863.
U prvom dvobroju »Suvremenika« objelodanjena je bilješka (pod pseudonimom) M. J. Saltikova Književni potpis. Napisao A. Skavronski, kojom je započela dugotrajna i ogorčena polemika između Dostojevskog i suradnika »Suvremenika«.
Dne 2. veljače. Dostojevski je izabran za člana Odbora i tajnika »Književnog fonda«.
Veljača — оžujаk. U drugom i trećem broju časopisa »Vrijeme« objavljene su Zimske napomene о ljetnim dojmovima.
Ožujak. U trećem broju »Suvremenika« M. J. Saltikov nastavlja polemiku s časopisom »Vrijeme« (Saltikovljeva bajka u stihovima Nadobudni Fedja).
Dne 24. svibnja. Izdana je »carska naredba« da se obustavlja izlaženje časopisa »Vrijeme« zbog članka N. N. Strahova Sudbonosno pitanje, koji se odnosio na poljsko pitanje.
Kolovoz. Dostojevski odlazi u inozemstvo.
Dne 14/26. kolovoza. Stiže u Pariz i sastaje se s A. P. Suslovom.
Dne 3 — 4. rujna. Odlazi s A. P. Suslovom u Italiju.
Dne 5 — 8. rujna. Boravi u Baden-Badenu i susreće se s Turgenjevom.
Rujan — listopad. S A. P. Suslovom u Italiji (Rim, Livorno, Torino, Napulj).
Jesen. U inozemstvu zamišlja Kockara i Zapise iz podzemlja.
Nakon 18. listopada. Vraća se u Rusiju.
Dne 3. prosinca. Kod A. F. Kumaninove održava se »ceremonija podjele nasljedstva« prema oporuci A. A. Kumanina (ujaka Dostojevskih). F. M. Dostojevskom trebalo je da pripadnu tri obveznice po tisuću rubalja uz kamate od pet posto.
Dne 4. prosinca. A. P. Ivanov piše Dostojevskom iz Moskve da je dobio dio nasljedstva A. A. Kumanina. Na kraju pisma stoji: »S Marjom se Dmitrijevnom viđam gotovo svaki dan. Čini mi se da se lijepo sredila. Po mom savjetu sjedi kod kuće, pije kumiš i lijekove.«
Poklanjajući Dostojevskom knjigu svojih pjesama, Njekrasov ga upozorava na pjesmu Nesretnici i kaže mu: »Kad sam ovo pisao, mislio sam na Vas, to sam napisao о Vama«. (»Piščev dnevnik«, prosinac 1877, glava II).
1864.
Dne 24. siječnja. Odobrava se Mihailu Dostojevskom da izdaje časopis »Epoha«, »uz napomenu da se izdavač obvezao da tendencija časopisa bude besprijekorna i da za izvršavanje te obveze postoji odgovarajući nadzor«.
Dne 21. ožujka. Izlazi prvi dvobroj »Epohe«, a u njemu prvi dio Zapisa iz podzemlja (drugi je dio objavljen u četvrtom broju).
Dne 4. travnja. Dostojevski čita na književnoj matineji u Moskvi odlomke iz Mrtvog doma.
Dne 15. travnja, u 7 sati ujutro. Umrla je u Moskvi Marija Dmitrijevna Dostojevska.
Svibanj. U petom broju »Suvremenika« M. J. Saltikov objavljuje članak Književne sitnice, u kojem se nalazi i dramska skica Bregunica uperena protiv »Epohe«.
Srpanj. U petom broju »Epohe« izlazi (anonimno) članak Dostojevskoga pod naslovom Gospodin Ščedrin ili Raskol među nihilistima.
Dne 10. srpnja, u 7 sati ujutro. U Pavlovsku umire Mihail Mihajlovič Dostojevski.
Kolovoz. U srpanjskom broju »Suvremenika« (odobrenje cenzure od 16. srpnja i 18. kolovoza) objavljen je članak Bregunicama, poslanica oberbregunici gospodinu Dostojevskom, koji je potpisao »Nepristrani satiričar, autor ,Bregunica’«. Autor je tog članka M. Antonovič, ali je prvu stranicu i, zacijelo, podnaslov napisao M. J. Saltikov.
Potkraj kolovoza ili na početku rujna. A. V. Korvin-Krukovska piše Dostojevskom pismo u povodu svoje pripovijetke San.
Dne 28. studenog. U devetom broju »Epohe« izlazi (anonimno) članak Dostojevskoga pod naslovom Da svršimo s tim. Posljednji obračun sa »Suvremenikom“.
1865.
Dne 6. siječnja. Dostojevski provodi večer kod brata Andreja i priča mu о pojedinostima zabrane časopisa »Vrijeme«.
Često obilazi Nadeždu Prokofjevnu Suslovu.
»… U svim svojim teškim trenucima dolazio sam Vama da dahnem. dušom, a u posljednje sam vrijeme dolazio jedino Vama kad bi mi, gdjekad, bilo suviše teško pri duši. Vidjeli ste me u trenucima moje najveće iskrenosti, pa možete i sami prosuditi uživam li u tuđim patnjama, jesam li grub (u duši), jesam li okrutan?… Ali dosta о tome! Nemojte me bar Vi kriviti. Ja Vas neobično cijenim, u životu sam sreo malo takvih stvorenja kao što ste Vi, pa ne bih htio da izgubim Vaše srce… Dragi ste mi kao nešto mlado i svježe, a osim toga Vas volim kao najdražu sestru.« (Pismo Dostojevskoga Nadeždi Suslovoj od 19. travnja 1865).
Dostojevski je ovako okarakterizirao Nadeždu Suslovu u pismu S. A. Ivanovoj od 31. siječnja 1868: »Neki dan pročitao sam u novinama da je moja nekadašnja prijateljica Nadežda Suslova položila na sveučilištu u Zürichu diplomski ispit iz medicine i brilijantno obranila svoju dizertaciju. To je još vrlo mlada djevojka, izvanredna ličnost, plemenita, poštena, uzvišena!«
U drugom broju »Epohe« objavljena je Neobična zgoda ili masaža u Pasažu. Na tu pripovijetku pojavio se oštar osvrt u »Glasu« (broj 93. od 3. travnja 1865), u kojem se prozirno optužuje autor da je karikirao Černiševskoga. Dostojevski je odgovorio na taj osvrt u »Piščevu dnevniku« (1873, glava I).
Dne 28. veljače. Dostojevski javlja А. V, Korvin-Krukovskoj da će doputovati u Petrograd i predlaže joj da se sastanu kod njena djeda F. F. Šuberta.
Ožujak — travanj. Dostojevski posjećuje A. V. Korvin-Krukovsku po tri-četiri puta na sedmicu.
U to se doba Dostojevski sprijateljio i s mlađom sestrom A. V. Korvin-Krukovske, petnaestogodišnjom Sofijom Vasiljevnom, koja je poslije postala glasovita matematičarka S. V. Kovalevska.
»Dostojevski nam je često pripovijedao о planovima za romane koje je zamislio, a katkad i о prizorima i epizodama iz svoje prošlosti. — Jest, dobro me je život uredio — govorio je ponekad — ali ga zato najednom spopadne nekakav hir dobrote, pa me najednom počne tako maziti da mi čak dah zastane od sreće«, (S. V. Kovalevska, Uspomene iz djetinjstva, Moskva, 1945, str. 109).
S. V. Kovalevska iznosi u svojim uspomenama kako se bila zaljubila u Dostojevskog i kako je pisac volio njenu stariju sestru Anu Vasiljevnu, koja je poslije postala komunarka, a u mlađim je godinama bila sanjalica, te je sanjarila о srednjovjekovnim vitezovima ili о glumačkim uspjesima. Poslije su sve te snove zamijenili »Sečenovljevi refleksi« i napredne ideje šezdesetih godina. Godine 1864. objavila je u osmom i devetom broju »Epohe« pripovijetke San i Mihail. Sofija Kovalevska zanimljivo opisuje duhovnu evoluciju svoje starije sestre.
Travanj. Dostojevski prosi A. V. Korvin-Krukovsku.
Evo što о tome piše S. V. Kovalevska u svojim Uspomenama: »… Pridigavši zastor na vratima što su vodila u mali salon na uglu, ugledala sam Fjodora Mihajloviča i Anjutu… Sjedili su jedno uz drugo na malom divanu. Soba je bila slabo osvijetjena svjetiljkom na kojoj je bilo veliko sjenilo, sjena je padala pravo na sestru tako da joj nisam mogla vidjeti lica, ali sam lice Dostojevskoga dobro vidjela — bilo je blijedo i uzbuđeno. Držao je Anjutinu ruku u svojim rukama, nagnuo se nad nju i govorio joj onim strastvenim, plahovitim šapatom, koji sam dobro poznavala i voljela:
— Mila moja, Ana Vasiljevna, ta shvatite da sam vas zavolio od prvog časa kad sam vas ugledao, pa i prije, već sam po pismima naslutio. I ne volim vas prijateljski nego strastveno, svim svojim bićem…
Oči mi se zamaglile. Odjednom me obuzelo osjećanje gorke osamljenosti i krvave uvrede, a krv kao da mi je u prvi mah sva navrla u srce, a onda udarila u glavu vrelim mlazom. Spustila sam zastor i pobjegla iz sobe…
Duša mi je bila prepuna dotad nepoznatog osjećanja gorčine, uvrede i stida, najviše stida i uvrede. Do tog časa nisam ni u najskrovitijim mislima priznavala sama sebi što osjećam prema Dostojevskom, nisam govorila sama sebi da sam zaljubljena u njega.« (S. V. Kovalevska, Uspomene iz djetinjstva, Moskva, 1945, str. 100—101).
Dne 5. lipnja. Policijski nadzornik trećeg rajona Kazanjskog okruga u Petrogradu obavještava Dostojevskog da će se 6. lipnja, u 12 i pol, popisati sva njegova imovina.
OBAVIJEST
Uprava III rajona Kazanjskog okruga ovim izvješćuje potporučnika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog da je, zbog neisplaćenih mjenica seljaku Semjonu Matvejevu Puškinu i pravozastupniku Pavlu Ližinu, prvom na 249 rubalja s kamatama, a potonjem na 450 rubalja, određeno da se 6. tekućeg mjeseca u 12 i pol sati popiše Vaša imovina; stoga ste dužni da u naznačeno vrijeme budete u svom stanu i čekate dolazak policije; u protivnom će se slučaju popis izvršiti i bez Vaše nazočnosti.
Nadzornik Makarov
Dne 5. lipnja 1865.
Lipanj. U travanjskom broju (koji je izišao tek poslije 16. lipnja) »Biblioteke za lijepu književnost« objavljeno je da prestaje izlaziti »Epoha«. Uzrok je tome bila nestašica novaca.
Oko 29. srpnja (po starom kalendaru). Dostojevski stiže u Wiesbaden.
Leonid Grosman
nastaviće se
