Svaki monah lutalica može da ostane u nekom zen manastiru, pod uslovom da je kadar da s njegovim žiteljima zapodjene raspravu o budizmu, te da ih u toj raspravi nadmaši. Ali, ako se ispostavi da su njegovi sudovi slabiji, moraće da produži dalje.
U jednom hramu na sjeveru Japana živjela su dva brata monaha. Stariji bješe učen, ali je mlađi bio priglup, uz to i ćorav na jedno oko.
Jednom prilikom naleti na njih neki lutajući monah i zamoli za smještaj, izazivajući ih, kako to pravila nalažu, na raspravu o uzvišenom učenju. Stariji brat, koji tog dana bješe nešto umoran od silnog naukovanja, zamoli mlađeg da ga u raspravi odmijeni. „Idi i zahtjevaj od njega razgovor u tišini,” otposla ga, ali ne bez zazora.
I tako su mladi monah i stranac došli do svetilišta i sjeli.
Ubrzo, namjernik ustade, ode do starijeg brata i prizna:
„Tvoj mlađi brat je odličan. Porazio me je.”
„Možeš li mi prenijeti tok rasprave,” zamoli stariji brat.
„Pa,” stade on da mu objašnjava, „prvo sam ja podigao jedan prst predstavljajući tako Budu, prosvijetljenog. Na to on podiže dva prsta, označavajući time Budu i njegovo učenje. Ja mu odvratih podižući tri prsta, koja su imala da predstave Budu, njegovo učenje i njegove sledbenike. Tada on mahnu stisnutom pesnicom pred mojim očima, što je trebalo da znači kako sve troje proističu iz jedne spoznaje. Tako je on pobijedio, i ja nemam prava da ostanem ovde.” Rekavši to, putnik se zaputi dalje.
Kad, eto ti mlađega brata.
„Gdje se dede onaj zemljak?” upita on, utrčavši zajapureno kod starijeg brata.
„Koliko sam shvatio, ti si pobijedio.”
„Ma, kakva pobjeda. Upravo sam se spremao da ga prebijem.”
„Reci mi, koja je bila tema vašeg rasprave,” upita stariji brat.
„Čim smo sjeli podigao je jedan prst, rugajući mi se što imam samo jedno oko. Pošto je stranac, htio sam da budem pristojan, pa sam podigao dva prsta, čestitajući mu što on ima dva oka. A onda taj nevaspitanko podiže tri prsta, poručujući mi kako nas dvojica, eto, razgovaramo u tri oka. E, to me je već mnogo razgnijevilo, i taman što sam zamahnuo da ga udarim pesnicom, kadli bijednik pobježe glavom bez obzira napolje!”
