I
Mičući glavom
ispod površine
U okovratniku zemlje
Oko koje ne raste
Papaver somniferum
Cvijeće bogova
Tu je nikao orah
Svoj otrovni plod
Jabuke
Rigor mortis
Prvog zemljanina
Riječ na zemlji
Kao sjeme
Srce stabaoce
Sad tu među rebrima
Rasut
Otisak prstiju
Viče glasnije od galaksije
Kažem Da
U bradu mi
Kao u slamu zaspiš
Pa Da
Da znam da nemam
Za kime više
Hitati sa nogama
Od najlona
Koje se cijepaju
Ostavljajući
Onaj isti
Trag
Od tri slova
Na zemlji
Na kojoj niče
Srce stablo stabaoce
Kažem Da
Od tebe tražim
Ljubavi
Rat bez žrtava
Rigor mortis
Zagrljaja.
II
Ruke žive potpuno zasebno
Od palca do malog prsta trista
Svjetlosnih godina
Izdvajaš se obilaziš
Unutrašnjost dlanova
U lakim cipelama
Ti si odjek na drugoj strani
Sunovrat s opne usana
U prigodno vrijeme
Male opsade krijemo
Pod jezikom
Mi smo besmisleni
Po potrebi
Ugazili rijeku do
Pupka aorte usne
Odbačeni rudiment mulja
U njemu
Patuljasto drvo
I tu moram da ostanem.
Gdje se ništa ne osjeća
– u neopisivu radost
Tako ili na neki drugi način.
Damjan Pejanović
