Tu i sada, u Vojvodini,
žuto granje se povija na vjetru;
pozna jesen i magla.
Bude mi dovoljna jedna cigareta
i malo zavjetrine
da bih osjetio sreću.
Šal nosim oko glave,
znojav i bez sunca,
hvata me san.
Pozna jesen, magla
i usamljenost koja se prikrada
preko pašnjaka.
Vuk Begović