r: Michael Glawogger (2005; o ekstremnom radu kao takvom)
Do kojih su ekstrema radnici spremni otići kako bi zaradili za život, prikazao je austrijski redatelj Michael Glawogger u nagrađivanom dvosatnom dokumentarcu “Smrt radnika” (Workingman’s Death) iz 2005. godine.
Film je podijeljen u šest poglavlja svaki od kojih ima svoj naziv (Heroji, Duhovi, Lavovi, Braća, Budućnost i Epilog), s time da prvih pet oslikava opasne uvjete zaposlenika na rizičnim poslovima diljem svijeta – ukrajinske rudare, indonezijske kopače sumpora, nigerijske mesare, pakistanske varioce i radnike u kineskoj željezari. S druge strane, šesto poglavlje pruža kontrastne scene mladih u nekadašnjem njemačkom industrijskom kompleksu pretvorenom u zabavni park.
Kod kritičara i gledatelja dokumentarac je polučio uspjeh zahvaljujući posebnom vizualnom osjećaju, snenoj ljepoti koja iz njega izvire unatoč prikazanim tegobama, upečatljivim fotografskim kompozicijama, ali i ironiji. Film je, među ostalim, dobio njemačku filmsku nagradu i nagradu Grierson Londonskog filmskog festivala, a prikazan je na venecijanskom filmskom festivalu te u službenoj konkurenciji Toronto Film Festivala. Usput, glazbu potpisuje John Zorn.
Redatelj Glawogger preminuo je 2015. godine u Africi, od malarije, a osim “Smrti radnika”, najpoznatiji je po dokumentarcima “Megacities” (1998.) i “Whore’s Glory” (2011.).
