Svi su oni htjeli socijalističku vladu, rekao sam, ali sad vide da je upravo ta socijalistička vlada spiskala sve, pri čemu sam riječ spiskala namjerno izgovorio razgovjetnije od svih ostalih, ne postidjevši se čak ni što sam je uopće upotrijebio, štoviše, riječ spiskala upotrijebio sam još nekoliko puta, govoreći o državnom bankrotu pod našom socijalističkom vladom, a nekoliko puta rekao sam i da je kancelar pokvareni, prefrigani gad, koji je socijalizam samo zloupotrijebio kao oruđe svoje perverzne naslade u vlasti, kao uostalom i čitava vlada, rekao sam, svi su ti ljudi pohlepni za vlašću, pokvareni i beskrupulozni, država, koja su oni sami, za njih je sve, dok im narod, kojim vladaju, ne znači ništa. Ja jesam i volim ovaj narod, ali s ovom državom ne želim imati posla, rekao sam. Naša zemlja nije se još nikad u svojoj povijesti našla tako nisko, još nikad u njezinoj povijesti njome nisu vladali pokvareniji, beskaraktemiji i tuplji ljudi. Ali narod je glup, rekao sam, i preslab da promijeni takvo stanje, pa nasjeda upravo takvim prepredenim pokvarenjacima kakvi su trenutno u vladi. Vjerojatno ni sljedeći izbori neće promijeniti ništa u tom žaljenja vrijednom stanju, rekao sam, jer Austrijanci su ljudi navike, pa se naviknu i na močvaru kojom sad već gaze preko deset godina. Jadan narod, rekao sam, a na riječ socijalizam Austrijanci posebno rado nasjedaju, iako svatko zna daje riječ socijalizam izgubila svoju vrijednost. Socijalisti više nisu socijalisti, rekao sam, današnji socijalisti su novi izrabljivači, sve je to podlo i pokvareno, rekao sam gostioničarki koja, kako sam iznenada zamijetio, uopće nije željela slušati moja besmislena skretanja s teme, jer je naprosto žudjela za izvještajem o sahrani.
Tomas Bernhard
iz romana Gubitnik
