Svi smo tu pijanci, bludnice,
i kako nam je tužno svima!
Na zidovima cvijeće, ptice
žude za oblacima.
Iz tvoje crne lule suknu
dim čudan što se izvija.
Ja sam navukla usku suknju
da bih ispala vitkija.
Zaborav preko svakog okna,
a što je tamo – oluja il’ mraz?
Na oči mačka opreznoga
sliči tvog oka izraz.
O, kako moje srce jada!
Je l’ smrtni čas nas takao?
A ona koja pleše sada
sigurno stiže u pakao.
Ana Ahmatova
(S ruskog preveo Fikret Cacan)
