Svaki događaj samo je još jedan loš predznak. Ipak, s vremena na vrijeme, nađe se i poneki izuzetak kog hroničar uveličava ne bi li stvorio iluziju neočekivanog.
*
Najbolji dokaz da je zavist univerzalna je taj što ona izbija i kod umobolnih, u njihovim kratkim intervalima lucidnosti.
*
Sve anomalije nas zavode, a na prvom mjestu život, anomalija rag excellence.
*
Kad stojimo, mirno prihvatamo da svaki trenutak koji prođe zauvijek nestaje; kad ležimo, ova nam se očiglednost čini toliko neprihvatljivom da poželimo da više nikad ne ustanemo.
*
Vječno vraćanje i napredak: dvije besmislice. Šta preostaje? Prepuštenost zbivanju, iznenađenjima koja to nisu, nevoljama koje bi htjele da budu neobične.
*
Da smo započeli uklanjanjem svih onih koji mogu disati jedino na podijumu!
*
Po prirodi zagrižen, po izboru kolebljiv. Kojoj se strani prikloniti? za koga se odlučiti? uz koje ja pristati?
*
Potrebne su tvrdokorne vrline i tvrdokorni poroci da bismo se održali na površini, da bismo sačuvali to preduzimljivo ponašanje koje nam je neophodno da bismo se oduprli prestižu brodoloma ili jecaja.
*
“Često govorite o Bogu. Eto riječi kojom se više ne služim”, piše mi jedna bivša opatica. Nisu svi imali priliku da im se ona ogadi.
*
Te noći u kojima smo, u nedostatku konfidenta, svedeni na Onoga koji tu ulogu igra već vijekovima i milenijumima.
*
Ironija, ta iznijansirana, pomalo pakosna drskost je umjetnost u znanju zaustavljanja. I najmanje produbljivanje je uništava. Ako imate namjeru da insistirate, izlažete se riziku da propadnete zajedno s njom.
*
Prekrasno je što nam svaki dan donese novi razlog da nestanemo.
*
Pošto pamtimo samo poniženja i poraze, čemu služi ostalo?
*
Pitanje o temelju bilo čega budi vam želju da se bacate po zemlji. Nekoć sam uvijek tako odgovarao na kapitalna pitanja, na pitanja bez odgovora.
*
Otvarajući priručnik iz predistorije, nailazim na nekoliko primjeraka naših predaka, groznih po želji. Nesumnjivo, mora da su bili takvi. Gađenje i užas natjeraše me da sklopim knjigu dobro znajući da ću je opet otvoriti kad god se upustim u razmatranje naših užasa i svinjarija.
*
Tajni život anti-života i ta hemijska komedija umjesto da nas zasmijava, razjeda nas i zaluđuje.
*
Potreba za samouništenjem oslobađa potrebe za vjerovanjem.
*
Kad bi bijes bio atribut Svevišnjeg, već bih odavno prevazišao svoj status smrtnika.
*
Egzistencija bi se mogla opravdati kad bi se svak ponašao kao da je posljednje živo biće.
*
Ignacije Lojola, mučen skrupulama čiju prirodu ne određuje pobliže, priča da je pomišljao da se ubije. Čak i on! Ova težnja je, sasvim izvjesno, mnogo rasprostranjenija i ukorijenjija nego što se to misli. Ona je čast čovjeka koja očekuje da postane njegov zadatak.
*
Na djelovanje je prisiljen samo onaj ko se vara o sebi. Kad je stvoritelj postao sebi transparentan, više nije stvarao. Samospoznaja indisponira demona. Upravo tu bi trebalo tražiti razlog zašto Sokrat nije ništa napisao.
*
Činjenica da nas mogu uvrijediti i oni koje preziremo diskredituje nadmenost.
*
U jednom djelu, zadivljujuće prevedenom sa engleskog, nalazim samo jednu grešku: “Ponori skepticizma”. Trebalo je sumnje, jer u francuskom riječ skepticizam sadrži jednu nijansu diletantizma ili frivolosti koja je nespojiva s idejom bezdana.
*
Sklonost prema formulama ide ruku pod ruku sa slabošću prema definicijama, prema onome što ima najmanje veze sa stvarnošću.
*
Sve ono što se može klasifikovati prolazno je. Trajno je samo ono što je podesno za više tumačenja.
*
U borbi s bjelinom papira – kakav Vaterlo u perspektivi.
*
Kad razgovaramo s nekim veoma uglednim, ne treba ni za tren smetnuti s uma da se on u svojim dubokim reakcijama ni u čem ne razlikuje od onog što je zajedničko svim smrtnicima.
*
Iz obazrivosti, treba biti pažljiv prema njemu jer kao i svak od nas on neće podnijeti iskrenosg, taj direktni uzrok gotovo svih svađa i netrpeljivosti.
*
Dotakao sam sve odlike neuspjeha, računajući tu i uspjeh.
*
Nemamo nijedno Šekspirovo pismo. Zar nije ni jedno napisao? Valjda bi voljeli da čuju Hamleta kako se žali da je zatrpan poštom?
*
Izuzetna vrlina klevetnika je što oko vas širi prazninu, a da vi ne morate mrdnuti ni malim prstom.
Emil Sioran
