Tag: Boris Jovanović

Art

Bog u birtiji – Žaba

Otkud ona na pameti, a ne na lokvanju… Kreketalo i uspavljivalo moju varoš. Kreketalište, večeri ljetnje. Svikli na žablju romantiku. Kobajagi se grozili kreketuša. I močvarja zastrtog lokvanjem. Bila i trska: prava-pravcata. Žablji raj. Davnih dana. Onda su čovjekoliki isušili žabeći zaton. Ubili žablji kosmos. Nabacili šljunak, zalili betončinom. I […]

Art

Bog u birtiji – Eros

Ispod satare porno-kulture nije utekao Eros. Čovjekoliki su ga mesarski iskasapili, nabili ga silikonima, navukli mu kurvarske haltere i prljave midere i gurnuli ga u jebarnik. Seratori se dave u smrdljivim okeanima gologuzja. Na njihovim svetkovinama zaviruje se u mesnata međunožja, drusnost im je najdalju horizont. Biba se pihtijasto mesište […]

Art

Bog u birtiji – Eliksir

Ili su od svega odustali ili to od čega nijesu odustali čovjekoliki traže na pogrešnim mjestima. Tek-poturaju naciklu čašku pod zagađen piš. Pa čekaju čudo. I cijede ono što je nakapalo misleći da će im biti bolje od kapljica te groze. Svi bi da su mladi, pametni i bogati. Svi […]

Art

Bog u birtiji – Đedovina

Đedovina Nema ko se među njima ne kurči porijeklom.Nema ko nema ćesu punu- punanu medalja za hrabrost.I one kurce sa ukrštenim mačevima.Ostalo od đeda.I levor-kolaš- burence mu još malo kao badanj.Više odlikovanja nego ljudi.Kako li se postizalo…I koliki je đedo morao biti da ukreše onoliki levor…Levor veći od pucača.Da su […]

Art

Bog u birtiji – Đak

Kad bi mogli da ih zatvore. Kad su ih već uzeli pod svoje. Pa da otvore nove. Kad su im već izlili temelje. Da ukinu i zvonce. Kad su već ukinuli znanje. Da zapljunu plamičak, kad su već kamenovali plamen. I da kamenuju onog potonjeg đaka što bježi od njihovih […]

Art

Bog u birtiji – Đavo

Đavo Nekad se govorilo: Došao đavo po svoje. Da nije dolazio, ne bi se zabezeknuo. Od svih roditelja onostranog svijeta samo su njega djeca prevazišla. Sad ne liče na oca, nego sami na sebe. Princ tame se ugasio u čovjekolikom mraku. Može li i to čudo biti, rođače, da su […]

Art, Hronike Otpora

Bog u birtiji – Duša

Duše se obično zakače o grančicama, s proljeća.Gledaju čovjekolike i obično su tužne.Ili im se bacaju pod noge u teškom očajanju.Ili ih zakanu varnicama suza.Ovi što ih gaze čuju sitno krckanje.Pretvaraju se da ništa ne znadu i nastavljaju dalje.Još niko nije zastao.Još niko nije pogledao.Svako je pomislio:Tuđa, nije moja. –Ne […]

Art

Bog u birtiji – Duh

Duh To nije to da se čaša pomjeri u tmuši, pored crne svijeće. Nema to veze sa matracima u sobnom sumračju za okruglim astalom. Nije to- to što mine u ogledalu kao krilata sen. Iako čovjekoliki misle da jeste. Iako vjeruju u bezvjerice. Iako se plaše duhova. Pa se prekrste […]

Art

Bog u birtiji – Drvored

Gdje se god ugnijezdi cvrkut, čovjekoliki-udri. Obale krošnju, ogole varoš. Pa zasade malokrvni cvijet. Pa ga izgaze. Pa naprave spomen-obilježje drvoredu koji su posjekli. Tu im ne slijeću ptice-izgnanice. Tu im nema lisnatog žuborja. Nema ni hlada. Taman da ih i sunce ostavi. ******* Volio da zaliva drvored. Kanticu, pa […]