Ranojesenja idila, miris paprika i ajvara, “gučija i pako rabana”, ciliktanje milozvučnog mučeničkog školskog zvona, armije željne znanja i razoružani bataljoni prosvetara koji ne znaju šta treba da znaju. Đačići bi da nauče, a da ne uče, a učitelji znaju da ne znaju ono što treba da znaju. Počela je, […]
Tag: Boris Jovanović
Kapi (8) – Zašto nosim osunčane plodove?
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Šibamo u rikverc
Konačno je krenulo. Konačno smo uzeli stvar u svoje ruke. Konačno smo se odglavili, a bili smo zaglavljeni u nekakvom euroatlantskom glibu, u liberalno- monetarnoj kaljuzi s omčicom oko vrata. Konačno smo, opet, podivljali, a bili smo mirni, premirni, rekao bi neki naivko, gotovo mrtvi onako polomljenih rogova i podvijenog […]
Kapi (7) – Kad me je ostavio
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Prva jutarnja
Dobro je. Sve u svemu. Treba dobrim započeti dobar dan i biće zaista dobro. Pilulica sreće, malčice sljepila, malko nagluvosti, kockica leda na srculence, doza mrtvila koprcavom duhu i momentalno je dobro. Mislim: bolje je. Pišem: dobro je… Dobro je na primjer biti Srbin ovih olimpijskih dana. Radovati se, na […]
Uživanje
Građanin je konačno odlučio da uživa. Uživanje se, kao što znamo, ne odlaže. Dakle, uživanje mora da počne. Sada i ovdje… Uostalom, svi žele da uživaju. Ne postoji nijedan živi stvor u zemlji, na zemlji, u vodi ili na plavetnim nebesima koji nije sklon uživanju. Život bez uživanja i […]
Kapi (6) – Samo naviše
-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe. -Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina. -Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci. Ječala je mašina mučeći se. -Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj. Budim se na mračnoj zaravni. […]
Možda
Čudna riječ, krvopija, podla partikula. Teška rječca kao kamen za pod glavu. Mnogima je ovaj patrljak od riječi iz ovog patrljak-naslova zagorčao patrljak od života. Težak nam je jezik kao granit mučnoga postojanja, da nije težak, zamršen, mnogoznačan, zgrušan kao krv i svet kao nebo, ne bi bio srpski. Srpski […]
Kapi (5) – Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba
Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo. Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu […]
Sladoled
Djeca na Kritu, kaže se u starim zanimljivim kažama koje se ispijaju kao nektar u opojnom maslinovom ili oleanderovskom hladu, jesu u davna elgrekovska, a bogme i novija kazancakinsovska vremena, jela nedozreli limun i srkutala dozrelo sirće ne bi li se opsjetila sopstvenih grehova i strašnih Hristovih muka na krstu… […]

