Grad se rastvara kao školjka pod blistavim ponorom neba. Treperi lišće raznježene breze u gradskom parku. Nježno dodirujem tanku bjeličastu koru. Nevina breza duboko diše. Lahor donosi miris propupjelog proljeća. Kudravi bosonogi dječačić, krupnook i živahan kao jare, prilazi mi sa ispruženim dlanom. Spuštam novčiće na njegov dlan i dječak […]
Tag: Boris Jovanović
Selfi bluz
Đavole, kako smo lijepi, kako smo slatki, kako smo opasni, surovi, svirepi, kako smo posebni, kako smo bezbrižni, laki, nežni, kako smo ratoborni, kako smo iskulirani, kako smo na belom i crnom u isti mah… Đavolčiću, kako smo isti kao drugi, kako smo posebni, kako nas se ništa ne […]
Trijade – Rođak i radnici
Rođak Krišom trgne prepečenicu ili patoku sakrivenu u žbunu drijenka. Zaključali su mu motornu testeru da ga drvo ne pritisne u šumi. Zamandaljen je i motokultivator koji je onomad ponosno brektao. Sjedi na pragu razvaljene škole i gleda po vrhovima. Kroz dvogled razbijenih okulara. Stara mu priprema ručak, stari ga […]
Proći će
„1984” je parodija i zato može da se dogodi. To je pravac u kome svijet ide u ovom trenutku. U našem svijetu neće biti emocija osim straha, bijesa, trijumfa i samoponiženja…Neće biti lojalnosti osim lojalnosti partiji…Ako želite sliku budućnosti, zamislite čizmu kako gazi ljudsko lice zauvijek. Pouka ove situacije je […]
Dragi moj đetiću
Bolje ti je da ne znaš, đetiću moj. Neznanje će te možda sačuvati većih iskušenja, jer je znanje odvajkada i svugdje bilo samo teg oko nogu i konop oko vrata. I prokletstvo i strašna kazna. Kad bi znao bilo bi ti teško. Jer teška je mjera našeg propadanja. Kad bi […]
Rakija
Mislim, ne zovu je svi tako. Boje se prokaznog prokletog imena. Mislim, može i konjak i vino i pivčina, viski, aperitiv ili dižestiv, ali, to je to. Suština je ista, nema beganja i tačka. Mučenica za izmučena pokoljenja. Kaplja za isplakanu čeljad. Suza za rasplakanu braću… Rakijašimo i, otprilike, nema […]
Nepoželjni
Svojima dođe, i Svoji Ga ne primiše (Jevanđelje po Jovanu) Uželim se pokatkad rodnoga kraja, dragog zavičaja, sve strepeći da moja želja jednoga dana neće moći da nadjača njihovu nepoželjnost. Oni koji kroje zakrojili su ukrivo i njihove noćne makaze raskrajaju sve ono na čemu je zasnovano moje duhovno biće. […]
Filip David – Kuća sećanja i zaborava
Filip David Kuća sećanja i zaborava Laguna, 2014. Impresija: Možda je mnogo boljih, ali sigurno je malo važnijih knjiga od ove napisane srcem i strahom, beznađem i nadom, slutnjom i ljubavlju… Dokazani majstor pripovjedač nosi nas svojim brzakom, bistrotokom uzavrelim nepojmljivom dramatičnošću, neiskazivom zagrcnutošću nad crnim fenomenom užasavajućeg dijaboličnog, a […]
Trijade – Pivopija i psi
Pivopija Tačno u podne naruči orošenu kriglu. Uvijek sam i uvijek u sivom. Sivih očiju, nijem, zamišljen. Ni star ni mlad, vretenast i lak. Maljav, nabreklih vena. Nikad više od jednog piva. I samo srkuće pjenu. Spušta novac na sto. Odlazi oko osam. Nikad ni riječi, ni sa njim, ni […]
Pozorište
U svakom slučaju bolje je gledati život u pozorištu, nego pozorište u životu. Ili tako nekako… Ne biva grada bez pozorišta. A dugo ga nije bilo. Ni pozorišta ni NK grada. Zapravo, bilo ga je ponekad, pomalo, u izuzetnim, vanrednim prilikama. I Nikšićkog pozorišta i slavnog NK grada. I sada, […]