Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost.
Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan.
Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom.
Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta!
Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a u priči vinograd osmjehnut pod suncem.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Miloš Crnjanski i Anica Savić (Rebac) u svetlu Crnjanskove intertekstualne autofaktocitacije [Tema: Crnjanski]
- Dvanaest gnevnih ljudi – 12 Angry Men [Zlatni medved – 1957]
- Vaclav Nižinski – Dnevnik [Gradac – Alef 24]
- Anne Sexton – Bosonoga [Tema: Antologija svjetske poezije]
- Nemoj mi govoriti da sam kučkin sin, ja sam Arturo Bandini! [Tema: Fante]