Jasan Pogled
U naslovima dvije knjige pripovijedaka, Grobnica za Borisa Davidoviča i Enciklopedija mrtvih, dominiraju simboli smrti. Riječi „grobnica” i „mrtvi”, naslovom, kao početkom, uvode čitaoca u temu egzistencije ili u dijalog s književnim svijetom ljudske istorije. Ciklus povijesti i priča u obje knjige estetski sintetizuju temu čovjeka i ljudskih sudbina. U […]
Kritičarski tekstovi u opusu Danila Kiša sasvim su uzgredni i uglavnom impresionističkog karaktera (na primer, o poeziji Marije Čudine, o slikama Slobodane Matić i Veličkovićevim Trkačima). Pravom književnom kritikom možemo smatrati tek završno poglavlje Časa anatomije — „Dupli gulaš Branimira Šćepanovića” — kako zbog ambiciozne piščeve zamisli (to je čitava […]
(Homo po-eticus u Peščaniku Danila Kiša) „Citat nije ispis. Citat je cvrčak.Njegovo je svojstvo da nikada ne zaćuti.“ Osip Mandeljštam 1. Najveći broj intervjua Danila Kiša odnosi se na njegov roman Peščanik. Za takvu receptivnu „tvrđavu“ pisac je morao računati na mali broj pravih čitalaca i bilo bi ih još […]
Jezikoslovac kad fizički odloži pročitana djela Danila Kiša, osjeti snažnu potrebu da s lingvističkog aspekta, gotovo anatomski, promatra, analizira, svako njegovo djelo da bi došao do onog što nazivamo korijenom — osnovnim zrnom. Brzo i dosta lako čitaoca okupira snaga riječi u gorčini surovih realija. Eho te gorčine, gorčine ispod […]
I Moje istraživanje nacionalizma daje osnovu da se integral nacije i sindrom nacionalizma razvojno, konkretno-istorijski i iskustveno rasprave. Zapisivao sam naznake o naciji i nacionalizmu još u vrijeme kada su rijetki, kao Danilo Kiš, svojom misaonom moći i umjetničkom senzibilnošću mogli da naslute, provide pa i najave pošasti nacionalizma. Nacija […]
Tresak cinkane kante što je pretura vetar. Automobili bruje kližuć po kocki puta kao po ribama sura voda Hadsona. Još se čuje glas koji pripada Muzi; u sutonu zvuči kao ničiji, ječi jednolično poput zujanja muve u zimski kad tone san: šapuće bez značenja reči. Nerazbirljivost slova. Razlistan kupus tučanih […]
Priča „Crvene marke s likom Lenjina”, ispisana na sâmom kraju Enciklopedije predstavlja piščevu zrelo oblikovanu književnu filozofiju, neku vrstu književnog zavještanja. Magistralna tema smrti, eros i tanatos, dakle ljubav, smrt i umjetnost u centru su Kišovih interesovanja. Priča o ljubavi i smrti poslužiće za pretresanje smisla umjetnosti. Umjetnost je subjektivno […]
1 Zločin koji će se dogoditi nekih četrdeset godina kasnije bio je nagovešten u jednom peterburškom listu avgusta hiljadu devetsto šeste godine. Članci su izlazili u nastavcima a potpisivao ih je glavni urednik tih novina izvesni Kruševan, A. P. Kruševan, koji je kao podstrekivač pogroma u Kišinjevu imao na duši […]
Kiš je na jednom polju razvrstao one ličnosti koje su, igrom slučaja, mudrošću ili u sudaru sa smrću oči u oči prepoznali Antihrista i to iskustvo platili glavom, a s druge strane pretpostavio povorku bezimenih ideologa i mučitelja u njegovoj neposrednoj službi. Prvo, mitropolit sveruski, ugledavši horde Antihrista kako osvajaju […]
Poučen starozavjetnim iskustvom, solomonovskom mudrošću, Kiš će besmisao mudrosti situirati u cijeli prostor egzistencije, prvenstveno u prostor umjetnosti i umjetničkog stvaranja za koji se uobičajeno vjeruje da je plod kreativnog umjetnika. Kiš govori o talentovanom umjetniku, ali i besmislenoj taštini njegovog napora: „Nadnevši se nad ponor on ni sâm nije […]