Stanislav Švejk je bio manji od makovog zrna, a lakomiji od vrapca. Ptičica i zrno stalno su u njemu prebivali. Čuvao je zrno od nasrtljivog vrapca i danju i noću. Samo jednom se opustio na klupici u parku. Mlako veče ga je omamilo, a ćuk uspavao. Vrabac je iskoristio dremež, […]

Glavonja sjedi na brijegu i smije se sumanuto. Svijet je, kaže, smiješno šaren za njegov ukus. Kad su ga pitali kakav svijet bi ga uozbiljio, glavonja se uzjogunio: Ja sam se rodio da se sprdam sa svijetom, a ne svijet sa mnom!

Nosi kamenčić u cipeli. Kad ode na počinak stavi ga pod jastuk. Kad se umiva čuva ga u ustima. Niko ne zna za njegovu tajnu. A on ne zna šta mu je milije: kamenčić ili tajna o njemu.

Napuštena košnica. Bez bruja. Nabijena odjekom davnih matica. Kaplje pod zgrušanim nebom.

Vino je tamno i gusto. Ostavljeno samo u tijesnoj tamnici hrastovog bureta. Ni žubora, ni curka, ni kapi, ni mreškanja. Duboko u pritrpanom podzemlju. Tavori bogato saće snova dok se gore batinaju i ljube. Dok nebo paraju gladne ptice.

Uvijek su usred noći usred nekog grada. Gradove odavno ne razlikuju. Pijanci im uvijek prilaze i sa teatralnom ljubaznošću mole za cigaretu. Nakon toga se napijaju za šankom ne slušajući jedan drugoga. Spavaju sa slučajnim ženama na rastrešenom madracu, ujutro bježe od zadaha gnjilog tijela. Prestareli gradovi i prolaznici smračenih […]

Samo obigravaju oko savardaka. Kažu da su u njemu rođeni. Da su se baš u njemu nasisali majčinog mlijeka i nasrkali goveđeg bazda. Da su oko njega gazili razlitanu balegu. Pamte strah od kravljih očiju u mraku. Nikako da uđu. Boje se da neće izaći. Da će zauvijek ostati unutra […]

Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]

Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković  -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.