Kad se drugi smiju, ti si tužan. Kad su oni tužni, ti se smiješ. Šapuće mu pred oltarom, podiže ga s poda, nije veći od olovnog vojnika. Ubacila ga je u bijelu tašnicu. U tašnici je mračno, ali sa dovoljno vazduha.
Tag: kapi
Kapi – Na vratu limene kašike
Na vratu limene kašike utisnuto njegovo ime. Na dnu plehanog tanjira, godina njegove smrti. O klinu na zidu visi njegova puška. Pokriva se njegovim ćebetom i uvijek nastrne od kostreti. Kako li je tek tijesno pod njegovim krstom?
Kapi – Bljesak pogleda
Bljesak pogleda i strašna munja uobrazilje. Nakon koncerta, razjapljena čežnja. Primadona otključava vrata starog zamka. Mirišu mu valovi njene kose. Kisne, odmiče kroz noć i strepi od provalije pred sobom.
Kapi – Uvijek se sramio
Uvijek se sramio zbog očeve kabanice. Krišom je skidao i sakrivao iznad potoka u grmu zove. Oblačio je mokar u povratku. Drhtao je dok su studene pijavice vijugale mršavim tijelom. I sada, u groznici, sanja davne kiše. Oblači kabanicu i kad je sunčano. Sakriven promiče bulevarima. Ne skida je ni […]
Kapi – Kad je ludi Momčilo
Kad je ludi Momčilo sišao sa visokog mračnog tavana i grozničavo dunuo u frulu, pijetlovi su zavazda umukli. Još samo Galeb, njegov vanbračni sin, osluškuje slabašni pisak iz njegovog groba. I cvili bolno kao kuče, a s dušom mu se ne rastaje.
Kapi – Oko mu na tavanskoj rupi
Oko mu na tavanskoj rupi. Crn je od čađi. Kad dolje škrinu vrata, žile mu zabruje. Gleda joj tjeme. Vidi joj obla koljena. Ponekad i nadošle dojke. Bljesnu mu njena bedra. Čuje vrcavi smijeh i čagrljanje šoljica. A nikako da siđe. Kako dolje? Kad je godinama mrtav. […]
Kapi – Kratkovid, trapav i nesiguran
Kratkovid, trapav i nesiguran, ne nosi naočare, jer voli da sluti njihova lica. Sve su mu ljepotice i sve ga gledaju. Jedna mu, konačno, prilazi. Lice joj je sasvim obično, neopisivo. Konačno. Kao štambilj. Lice smrti.
Kapi – Ispred njega
Ispred njega još dva starca. Mora da je i on tako raskliman, rastranjan kao krpena lutka. U priči staraca propinju se smrdljivi jarčevi s oteklim kesama među nogama. U njihovim grudima klokoću i šište prezreli mjehuri smijeha. Starci često zastaju, klimaju, krivim kažiprstima šaraju umašćene revere sagovornika. Zapahnu ga […]
Kapi – Niko ga nije mogao ubijediti
Niko ga nije mogao ubijediti da se nijesu sudarili vozovi. Vidio ih je u dnu vidika kako se primiču jedan drugome. Čuo je naježen pisak rasrđenih lokomotiva. Nije vidio da su se kompozicije mimoišle. Zatim nije vidio ni svog psa. Potom nije čuo ni njegov lavež. Živi u kućici pored […]
Kapi – Razmahane gole grane
Razmahane gole grane udaraju u okna. Ledena voda klokoće dimnjakom. Kroz širom otvorena vrata uvijava strulo lišće. Nekad je razmahivao kosom po širokom polju i zviždukom vabio orlove. Plašio se poplava i žege. Ispraćao i dočekivao uskliktalog srca. U gradovima gospodstveno gradovao. Na krevetu, okrenut memljivom zidu, iščekuje. Ne zna […]