Uvijek su usred noći usred nekog grada. Gradove odavno ne razlikuju. Pijanci im uvijek prilaze i sa teatralnom ljubaznošću mole za cigaretu. Nakon toga se napijaju za šankom ne slušajući jedan drugoga. Spavaju sa slučajnim ženama na rastrešenom madracu, ujutro bježe od zadaha gnjilog tijela. Prestareli gradovi i prolaznici smračenih […]

Samo obigravaju oko savardaka. Kažu da su u njemu rođeni. Da su se baš u njemu nasisali majčinog mlijeka i nasrkali goveđeg bazda. Da su oko njega gazili razlitanu balegu. Pamte strah od kravljih očiju u mraku. Nikako da uđu. Boje se da neće izaći. Da će zauvijek ostati unutra […]

Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]

Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković  -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.

S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]

A ako gazi snijeg, za njim ne ostaju tragovi. Otkud je te zime došao, niko nije znao. Niko mu nije krenuo u susret i njegovo lice ostade tajna. Vitak je, dugokos, u čudnoj bijeloj pelerini. Kapije pred njim zatvaraju. Kad su ga svalili na zemlju, udarali su crnim učvorenim motkama […]