
A ako gazi snijeg, za njim ne ostaju tragovi.
Otkud je te zime došao, niko nije znao.
Niko mu nije krenuo u susret i njegovo lice ostade tajna.
Vitak je, dugokos, u čudnoj bijeloj pelerini.
Kapije pred njim zatvaraju.
Kad su ga svalili na zemlju, udarali su crnim učvorenim motkama sve dok mu pelerina na leđima nije prokrvarila.
Ubioci su utekli sluđeni strahom.
Kažu da je stresao krvavi snijeg, čudno se promeškoljio i odletio ka planinama.
Svi čekaju nešto, a ne znaju šta.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Samoća i kraj subjektivnosti: prepiska Nenada Obradovića i Žarka Paića
- Poezija koja ne pristaje na privid – o zbirci „Turistički vodič“ Pavla Gligorovića
- Čemer
- Slika Rijeke u putopisnim reportažama Miloša Crnjanskog [Planeta Crnjanski]
- Ljudi sa margine i potraga za slobodom: Tri crtice o Miodragu Bulatoviću Buletu

