Tag: žarko paić

Anatomija Fenomena

Dekadent po savjesti – Ili Charles Baudelaire po Walteru Benjaminu [Tema: Bodler; Benjamin]

Benjaminova fascinacija Parizom kao gradom apsolutne modernosti ponajviše je zapravo fascinacija s poetskim kazivanjem Baudelairea s kojim gotovo doslovno i simbolički otpočinje ne samo književni modernizam, već i duhovno očitovanje novoga stila epohe bezuvjetnoga napretka u znanosti, tehnologiji i društvenome ustrojstvu kapitalizma kao i nazatka u etičkoj indiferenciji spram ljepote […]

Notes

Holokaust i politika sjećanja

Jacques Derrida o arhivu kao svjedočenju Sloboda i pravednost Rijetko se događa da bi jedan razgovor filozofa o mnogim temama njegova mišljenja mogao imati čak i zamjetniju ulogu u razumijevanju fenomena čudovišnoga događaja kao što je to bio Holokaust nad židovskim narodom u 2. svjetskome ratu u nacističkim logorima uništenja […]

Notes

Apokalipsa i transgresija tijela – O Picassovu Raspeću

O Picassovu Raspeću (1930.)1 Uvod Ima li još svijeta bez slike? Njemački povjesničar umjetnosti i teoretičar slikovnoga obrata (iconic turn-a) Hans Belting proglasio je Pabla Picassa apsolutnim umjetnikom moderne umjetnosti. U ovome se iskazu objelodanjuje nešto uistinu čudovišno. Ponajprije, riječ je o slikaru koji u čitavome svojem opusu nadilazi granice […]

Anatomija Fenomena

Morbidna Arkadija – Tomas Bernhard i uzvišeni stroj jezika [Tema: Bernhard]

Andreju Nikolaidisu 1. Et in Arcadia Ego: alegorija o smrti Dvije znamenite slike Nikole Pusena (Nicolas Poussin) iz 1636/1637. godine naslovljene su latinskom izrekom Et in Arcadia Ego. Slike su još poznate pod francuskim nazivom Les bergers d’Arcadie (Pastiri iz Arkadije). Tijekom povijesti zapadnjačke slikovne umjetnosti njihova je ikonografska prepoznatljivost […]

Anatomija Fenomena

Osmijeh mrtve nevjeste – Franz Kafka i neljudsko [Tema: Kafka]

  Piše: Žarko Paić Draženu Katunariću …jer treće zemlje za čovjeka nema. Franz Kafka, Dnevnik   Čemu pisanje? Kada se urušava trusna zgrada zapadnjačke metafizike, s njom u bezdan propada i jezik koji joj je povijesno pružao opravdanje, podarivao joj zbiljsku iluziju moći, tajnovit u svojoj jednostavnosti i jednostavan u svojoj složenosti. […]