Razmišljam o toj miloj djevojci. Tako je željna da sve upozna, da se obrazuje. Još ne zna toliko toga ni o onome što joj je najbliže, mnogo šta najosnovnijeg o čovjeku i čovječjem srcu, a u svojoj težnji za saznanjem eto kljuka glavicu tim knjigama o dalekim beračima pamuka, krijumčarima alkohola, kopačima zlata, o racketersima i kidnappersima, o životu kitolovaca, o životu ronilaca bisera, o životu u Legiji stranaca. I o trgovini bijelim robljem, o propadanju zemljoposjednika na američkom jugu, o crncima koji se voze u posebnim odjeljenjima vagona. O kanoama što po smaragdnoj traci rijeka klize u samo srce džungle i o potmulom bubnjanju noćnih bubnjeva u prezavo budnim prašumama. Pa onda opet o kineskim sijačima riže, o čileanskim vadiocima salitre, o podzemnom švercu oružja u polukolonijalne zemlje – i boktepita još o čemu! Sve to za nju nisu razne teme već razni problemi; ti problemi i jesu ono što je u svemu tome najviše zanima. I ispinjujući se na prste da zaviri preko tarabe, mila djevojka vjerojatno misli kako su ona i njena zemlja još mali, i neznatni, i primitivni, još nedorasli da bi imali svoje probleme, da bi njihove stvari i njihove brige bile podignute na dostojanstvo problema…
Proljeća Ivana Galeba
Vladan Desnica
Priredio Stefan Cikić
