Veliki okrugli točak okreće vrijeme u mjestu.
Vergla li vergla!
U hipu, isprati me u život prije mog zvaničnog rođenja.
Taj tren, začudo, traje, i prestaje biti ono što jest.
Pregrijan vazduh hladi topla kiša.
Isparavaju ljudi, vreli poput somuna ispod peke.
Katarza, reklo bi se!
Para se izdiže u vazduh i grije vodu koja pada mlaka na nas.
Spleen, i to kakav!
Muzika prizoru daje štih ingenioznog i magičnog,
a bez toga se ne stvaraju legende.
Mnim da bez mene ova predstava ne bi bila ista.
Ni muzičari se ne prave Englezi.
Ko pravi šljakeri, ostavljaju dojam zainteresovanosti
za ono što čine po koznakoji put u životu.
«Dobra gluma ili gušt pravi?» – pitam se.
Do odgovora ne dolazim, jer mi i ne treba.
Glume li, sebe varaju.
Guštaju li, trebamo li im mi?
Prava istina je, vjerujem, negdje u sredini.
Između njih i nas.
Između neba i zemlje.
Zato, nema zakinutosti.
Ja isijavam naklonost prema njihovom umijeću,
a oni, vremešni i nestašni dječaci, mijenjaju prošlost za sad.
Na sasma ljudski način mi pomažu shvatiti kako je tekla njihova priča.
Čarobirajući, polagano je pjevajući.
Ovdje i sada.
Gdje se kamenje valja i rasni konji trče
Omer Ć. Ibrahimagić
Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inostranim časopisima, listovima i portalima: Pulsus, Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front slobode, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Radio Gornji grad, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca, Književne vertikale, Hrvatski Glasnik, Izvornik, Diwan, Almanah, Avangrad, Strane, Pulse, Script, Gradina, Fioka, Zvezdani kolodvor, Afirmator, Eckermann, Bobovac, Balkanski književni glasnik, Plus, P.E.N. Centar BiH, Književna sehara, Primijenjena poezija, Metafora i Kvaka.
Publikovao je knjige:
– «Boje Sunca» (proza, 2000.),
– «Ćilibar i perle» (poezija, 2007. i 2008.),
– «Obične riječi» (poezija, 2012.),
– «Vaša priča, naša knjiga» (proza, 2012.),
– «Poznavanje prirode i društva» (poezija, 2014.),
– «Dobre godine» (proza, 2018.).
Koautor je prve zbirke poezije ljekara – liječnika u Bosni i Hercegovini «Šest bijelih mantila» (Tuzla, 2007.). Antologiziran: «Antologija bošnjačke pripovijetke 1900.- 2003.» (Fojnica, 2004.) i «Zašto tone Venecija (Bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana)» (Zagreb, 2012.). Zastupljen je u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona.
Primio je nagrade: «Mak Dizdar» (za najbolju zbirku pjesama), te «Simha Kabiljo», «Dr Esad Sadiković» (u dva navrata), lista «Večernje novine» i udruženja «Mladi Muslimani» (za najbolje priče).
Radi u Klinici za neurologiju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Doktor je medicinskih nauka i profesor Univerziteta u Tuzli. Publikovao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.
