Tošković je odrečno odmahnuo glavom Krcunu kada mu je ovaj rekao da mora da uključi grijalicu u sobi jer su dani već postali hladni i jer će uskoro biti još hladnije.
Neću – rekao je Tošković.
Ne zapovijeda meni tijelo.
Hladnoća je samo u glavi.
Ona u stvari ne postoji.
Krcun je htio reći da hladnoća postoji ali se sjetio plavokose konobarice, pozvao je i naručio za sebe bijelo vino, a za Toškovića čaj od nane i čivas.
Kako bi bilo dobro da sad neko zapjeva, a da kafana zaplovi kroz decembarsku noć, negdje ka jugu – pomislio je Krcun i zamislio kako on i Tošković izlaze iz kafane i vide – plažu, more i sunce popodnevno, sunce koje im izdužuje sijenke na pijesku.
