Stage Fright, igrani, triler, SAD, 1950
REŽIJA: Alfred Hitchcock
ULOGE:
Jane Wyman (Eve Gill),
Marlene
Dietrich (Charlotte Inwood),
Michael Wilding (Ordinary
Smith),
Richard Todd (Jonathan Cooper),
Alastair Sim
(Commodore Gill)
SCENARIJ:
Whitfield Cook,
Alma Reville
(prema romanu Selwyna Jepsona)
FOTOGRAFIJA:
Wilkie Cooper
GLAZBA:
Leighton Lucas
MONTAŽA:
Edward B. Jarvis
SADRŽAJ:
Mlada Eve Gill ambiciozna je londonska glumačka aspirantica i studentica glume na glasovitoj Kraljevskoj akademiji dramske umjetnosti, kojoj će se život jednog dana stubokom promijeniti. Naime, u probama za predstavu prekinut će je dolazak glumca Jonathana Coopera, naočitog momka i ljubavnika kazališne glumice i pjevačice Charlotte Inwood, koji će ustvrditi da ga je Charlotte posjetila nakon što je ubila svog supruga. Prema Jonathanovim riječima, na njezinoj je haljini bilo krvi, te je on otišao kod nje doma da bi uzeo drugu haljinu. Za nevolju, tada ga je vidjela Charlotteina priprosta služavka Nellie Goode, koja je baš kao i policija pretpostavila da je on ubio muža slavne glumice, te je Jonathan bio prisiljen dati se u bijeg. Sad mu je potrebna Eveina pomoć, koju će mu ona i pružiti jer je potajno zaljubljena u njega, te će ga skloniti u dom svoje obitelji. Eve je uvjerena da Jonathan nije ubio Charlotte, a takav stav zauzet će i njezin otac, koji će zajedno s kćeri pokušati dokazati mladićevu nedužnost. Njihov plan je da se Eve ubaci u Charlottein dom, da postane njezina dvorkinja i da ju razotkrije. No te bi planove moglo pokvariti Eveino poznanstvo s detektivom Smithom, koji će preuzeti istragu ubojstva.
Godine 1950. nagrađen na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu, noirovski triler Alfreda Hitchcocka prilično je uspjela adaptacija romana Man Running (Trkač ili Čovjek u bijegu) britanskog pisca krimića i scenarista Selwyna Jephsona, koji su u scenarij pretočili cijenjeni Whitfield Cook, koji će s redateljem surađivati i godinu kasnije u Nepoznatom iz Nord Expressa, te Hitchova supruga Alma Reville (39 stepenica, Dama koja nestaje). Riječ je o jednom od manje poznatih autorovih filmova, no svakako ne i manje uspjelom, jer je „majstor suspensa” i „redatelj stoljeća” i u svojim manje znanim ostvarenjima iskazivao iznimnu oblikovnu vještinu i značenjsku intrigantnost. Prvi film koji je Hitchcock snimio u rodnoj Britaniji, nakon odlaska u Hollywood desetljeće ranije, na više je razina izuzetno zanimljivo djelo u kojem autor inventivno varira trilersku priču o tzv. „običnom čovjeku” u neobičnoj situaciji. To je tek inicijalni okvir za lucidan esej o glumi i njezinoj prirodi, kao i o intuitivnosti i spoznavanju istine u okruženju u kojem vladaju inscenacije i prividi, te dakako o odnosima među spolovima kao jednoj od stalnih Hitchcockovih tema. Vrlo sugestivno režirano, efektno atmosferično i odlično glumljeno ostvarenje u kojem je redatelj gledatelje maestralno zavarao lažnom retrospekcijom, može se pohvaliti i dojmljivom fotografijom Wilkieja Coopera (Jason i Argonauti Dona Chaffeyja) te glazbom Leightona Lucasa, koja učinkovito dodatno naglašava dramske i emotivne pasaže. U glavnoj ulozi nastupa oskarovka Jane Wyman, koja je pozlaćenu Akademijinu statuu osvojila za naslovnu rolu slijepe djevojke u drami Johnny Belinda Jeana Negulescoa i kojoj su odlično ležali likovi plahih, nesigurnih i romantičnih cura. Sporedni, ali dramski vrlo bitan lik Charlotte tumači sjajna Marlene Dietrich, u filmu je kao glumica debitirala Hitchcockova kći Pat, a cjelina se osobito ističe sekvencom flashbacka na početku, prvom u kojem je iskorišten za film onog vremena netipični nepouzdani narator, što je izazvalo brojne rasprave među kritičarima.
C/B, 110′