Üç Maymun, igrani, drama, Turska, Francuska, Italija, 2008
REŽIJA: Nuri Bilge Ceylan
ULOGE:
Yavuz
Bingöl (Eyüp),
Hatice Aslan (Hacer),
Ahmet Rifat Sungar
(Ismail),
Ercan Kesal (Servet),
Cafer Köse
(Bayram),
Gürkan Aydin (Cocuk)
SCENARIJ:
Ebru
Ceylan,
Ercan Kesal,
Nuri Bilge Ceylan
FOTOGRAFIJA:
Gökhan
Tiryaki
MONTAŽA:
Nuri
Bilge Ceylan,
Ayhan Ergürsel,
Bora Göksingöl
SADRŽAJ:
Arogantni i beskrupulozni turski političar Servet navodni je favorit skorih izbora, koji jedne kišne noći na prigradskoj cesti automobilom usmrti čovjeka. Da bi si spasio političku karijeru, Servet uspije privoljeti svog vozača Eyüpa da preuzme krivnju i umjesto njega odsluži devetomjesečnu zatvorsku kaznu, uz obećanje o bogatoj novčanoj naknadi i skrbi za njegovu suprugu Hacer i sina, tinejdžera Ismaila. No dok je Eyüp iza rešetaka, a Hacer ni ne pokušava obuzdati očito problematičnog Ismaila, Servet će neplanirano izgubiti izbore. Kada Hacer uskoro dođe u njegov ured zahtijevajući isplatu obećanog novca, Servet će u odnosu prema njoj pokušati povratiti poljuljanu snagu, samopouzdanje i muškost. Dok se Hacer sa Servetom upušta u površan seksualni odnos, a Ismail na zategnute obiteljske odnose počinje reagirati buntovništvom, na površinu će početi izbijati detalji njihove obiteljske tragedije.
Daroviti Nuri Bilge Ceylan, među ostalim potpisnik hvaljene i nagrađivane dijelom autobiografske trilogije koju čine sjajni filmovi Kasaba, Dalek i Svibanjski oblaci, jedan od najzanimljivijih i najboljih suvremenih turskih filmaša. Za režiju noirovske obiteljske drame s elementima trilera Tri majmuna Ceylan je 2008. godine posve zasluženo nagrađen u Cannesu, a riječ je o njegovom dosad žanrovski najusmjerenijem ostvarenju. Izbjegavajući melankolične pasaže i otvorene posvete svojim omiljenim redateljima Andreju Tarkovskom, Michelangelu Antonioniju i Abbasu Kiarostamiju, Ceylan ipak ne odustaje od svojih omiljenih tema i autorskih te izvedbenih preokupacija. Te teme i preokupacije kreću se od bavljenja manje ili više senzibilnim dušama zarobljenima u egzistencijalnim slijepim ulicama, kao i analize obitelji koja se pokušava održati na okupu, obitelji čiji opstanak podjednako ugrožavaju vanjski svijet koliko i unutarnji autodestruktivni nagoni njezinih članova, preko sofisticirane vizualne stiliziranosti i iznimno dojmljive likovnosti kojom dominiraju tamni i sivi tonovi, do bavljenja intrigantnim egzistencijalističkim motivima, seksualnom, političkom, duhovnom i inim opresijama, te pojedinčevim otuđenjem u jednoličnoj no detaljno predočenoj svakodnevici. Iako za razliku od svojih prethodnih filmova redatelj u Tri majmuna naglašava dramatiku zbivanja, on u cjelinu ipak umeće i mirnije i neobično lirske trenutke, u kojima ponašanja i sudbine protagonista navješćuje prikazima krajolika, promjenama vremena i olujnim oblacima koji se nadvijaju nad njihovu izduženu zgradu pored mora. Ceylanova je režija očekivano sugestivna i dojmljiva, fotografija Gokhana Tiryakija impresivno oslikava intimna stanja likova i nadopisuje njihove osobnosti, a autor i ovim filmom potvrđuje majstorstvo u funkcionalnoj uporabi zvukova, boja i svjetla.
BOJA, 109′