Jugoslavija će kako vrijeme prolazi biti sve ljepša u našim očima jer ona nije za nas imaginacija, ideologija ili apstrakcija , ni romansirana priča o nekim prošlim vremenima.
Za jugonostalgičare našeg kova ona nije ni komunizam, ni partijski sastanci, ni špijuni zaduženi za svaku ulicu, ni dosadni tv dnevnici, ni uštogljeni političari, ni bratstvo i jedinstvo, ni Josip Broz Tito, ni služenje vojnog roka, ona nije ni svi Srbi, Hrvati, Slovenci, Bošnjaci i Crnogorci u jednoj državi.
JUGOSLAVIJA je za nas sjećanje na našu mladost,naša neraskidiva veza sa prvim saznanjima, prvim ljubavima, prvim pobjedama, prvim ushićenjima. U njoj smo prohodali, progovorili, ona je bila naša prva identifikacija. Bili smo dovoljno veliki da vidimo sve lijepo i dovoljno mladi da ne shvatamo ili ne uzimamo za ozbiljno sve što je bilo ružno.
Za nas je Jugoslavija neponovljivi zbir mirisa, ukusa i uspomena koje nosimo o ljudima koji nijesu više sa nama i stvarima kojih više nema. Istorije se falsifikuju, ukusi i mirisi ne mogu, zato je Jugoslavija naš spomenar i dnevnik odrastanja.
JUGOSLAVIJA je naša dunja sa ormara koju čuvamo i koja nam miriše sve bolje – ko je nema ne može to da razumije.
Luka Vlahović
