Visoko: lijepe vijesti iz „Doline Piramida“ – Sagrađen trg „Nikola Tesla“
NOVAK ĐOKOVIĆ, SEMIR OSMANAGIĆ, NIKOLA TESLA, TIN UJEVIĆ – SVI NAŠI FARAONI NA JEDNOM MJESTU
Sve nas je obradovala senzacionalna najava Semira Osmanagića da u Visočkoj dolini piramida planira gradnju trga sa Teslinim imenom. Sjajna vijest. Mislim da u vazduhu polako sazrijeva i finalna ideja koja bi se možda mogla i ovako formulirati:
„Svi naši Faraoni na jednom mjestu“.
Hvala Semiru što „slijepima otvara oči“. Dobro je što imamo bosanske Piramide, kao što je dobro – činiti dobro.
BEFORE THE GAME IS AFTER THE GAME
Slijedi nova senzacija u Svijetu tenisa, i to na domaćem terenu. Otkrit ću vam tajnu: uskoro počinje – „PIRAMIDA KUP“, a posjetioci će možda ako im se posreći imati priliku i da popiju kavicu na novom trgu koji će nositi ime Nikole Tesle.
Semir Osmanagić u ime organizatora najavljuje novi teniski spektakl koji će se održati u dolini bosanskih piramida u Visokom.
Baš tako, dobro ste pročitali – teniski turnir u dolini bosanskih piramida. Nije to slučajno. Moram vas podsjetiti da je posljednji bosanski faraon „Bilmez Drugi“ sahranjen skupa sa svojim teniskim reketom, što govori, ne samo o pet tisuća godina dugoj teniskoj tradiciji, nego i o tome koliko je teniski sport faraonima bio omiljen i važan…
Da sumiramo, teniski sport se vraća svojim izvorištima. Tamo gdje je nekada davno, u sjeni bosanskih piramida, sve i počelo. Veliki teniski šou je pred nama. Ko preživi, pričat će…
THE SHOW MUST GO ON
Nikola Tesla je negdje zapisao: „Ovo zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost, kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje“. Duša je prionula uz Svjetlost. Čovjek preko očiju upija svjetlost dana, a Tmina je samo jedan odraz svjetlosti. Materijalni svijet, koji postoji, samo je jedna manifestacija Svjetlosti, jer bez nje taj materijalni svijet ne bi imao oblik. Duša je u svojevrsnom jedinstvu sa Svjetlošću, pa ako onda igdje dospijeva, onda dospijeva u Svjetlost. A to je nepregledno prostranstvo, kojim krstari onaj za kojim Rilke traga u svojoj pjesmi. „Aus ihnen kommt mir Wissen, daß ich Raum /zu einem zweiten zeitlos breiten Leben habe.“ Od Boga dolazi spoznaja, da posjedujemo prostor za jedan drugi, bezvremeni život – piše Rilke u ovim stihovima. Život u svjetlosti, život je u toj bezvremenosti, koja struji, koja je u stanju da premosti ponore beskrajne tmine, koja možda dospije u dimenzije gdje se svjetlost preobražava u druge oblike, noseći sa sobom nevidljive obrise naših duša, koja potom izlijeva u jedan sasvim novi oblik – što bi bilo potpuno ostvarenje svih razgovora sa zaumnim, svih pokušaja da se premosti vječnost, bezvremenost.
NE BOJ SE, NISI SAM
„Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih kao ti“, početni je stih Tinove pjesme „Pobratimstvo ljudi u svemiru“. Tin nekrunisani kralj sarajevske noći, osluškuje šapat Sjene koja ga iskušava. Dok Miljacka žubori, šušti lišće starih platana niz ulicu Pariške komune. Vjetar diše gdje hoće, glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide. Sjena mu postavlja pitanje: „da li i vi mislite da je tkanje našeg Svijeta u vlasti paukova“?
Tin odgovara: ostavljam svakom da živi prema svojoj naravi i slažem se da ljudi umiru prema onome što smatraju da je dobro s tim da meni dozvoljavaju da živim sa svojom istinom. Kult lijepih osjećaja nije kod mene knjiška pozajmica; njega mi je dala Mjesečina obasjavši u kuli (Vrgorac) moju kolijevku. Zavolio sam bajku prirode i muziku riječi, samoću, tišinu, diskretne i mekane note, meka raspoloženja sutona, krv neba i bljesak jadranskih sutona.
Kako se odbraniti od kosmičkog straha? „Svijet je postao pakao“, ponovo se začu šapat Sjene. Tin se koleba i sumnja ga mori. Odgovara: Ja već dugo živim, radim, mislim, spavam u kavani „Kod Sameka“ u Sarajevu, koja je kao Rotonda u Parizu pravi Institut za sociologiju. Očaran sam idealom objektivne umjetnosti, jer objektivni pogled na svijet ne isključuje neko šire saučešće ,,dublju samilost i čovječniju senzibilnost“. Ali, iako je Svijet pakao, spreman sam boriti se i sa samim Nebom, za „bolje sutra“. Tin još doda: tamo gdje se javi čista slavenska misao tu je i suza a suzama ne treba vjerovati. Sjena, kao golubica prhnu u pravcu Sebilja i nestade u trenu kao priviđenje.
Opet ta zagonetna svjetlost i ponovo tihi lepet krila čudesne golubice. I sam Tesla je imao „bliski susret“ sa bijelom golubicom koja je u više navrata slijetala na balkon njegovog njujorškog stana. „Bio sam zadivljen snažnim mlazevima svjetlosti koji su izbijali iz njenih očiju“, pričao je Tesla koji je u golubici prepoznavao nebeskog anđela. U Starom zavjetu Bog riječju stvara svjetlost i odvaja svjetlost od tame. Buđenje neobične svjetlosti je susret sa božanskom snagom. Svjetlost simbolizira prosvjetljenost, dobrotu, božansku prirodu i život nasuprot tami koja simbolizira: neznanje, zlo i smrt.
„Smrtnik će izgorjeti veseo, ako bude mogao zasjati“, govorio je Tin. „Ja se vraćam u ono ništa koje je Sve, u onaj mir koji znači Život“. Fascinirani zagonetkom života, prestravljeni blizinom Pakla i udaljenošću Raja, mi smo se, kao što reče V. Aksjonov, pripremali za Sudnji dan, istovremeno obuzeti raspravom o gorućem pitanju naše epohe: koliko Anđela može stati na vrh jedne igle? Živimo u svijetu, na način da ne poznajemo stvarne mehanizme njegovog funkcionisanja. Mi naravno gradimo koncepcije mogućeg mehanizma funkcionisanja svemira, ali sve zapravo ostaje neprovjerena glasina, osim činjenice da smo smrtni. Prema Tesli ključ misterije se skriva u materiji stvorenoj iz prvobitne i vječne energije koju znamo kao Svjetlost. „Zasjala je i pojavile su se zvijezde, planete, čovjek i sve što je na zemlji i u univerzumu. Materija je izraz beskonačnih vidova Svjetlosti. Postoje četiri zakona Stvaranja. Prvi je da je izvor svega u Nepojmljivom, crnoj čestici koju um ne može zamisliti, niti matematika izmjeriti; u tu česticu stane cijeli svemir. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda Svjetlosti, iz Nepojmljivog i njen preobražaj u svjetlo. Treći zakon je potreba Svjetlosti da postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja; tri predhodna zakona oduvjek traju i Stvaranje je vječno“.
Smjenjivanje dana i noći je jedan krajnje nadrealan proces, koji u fundamentalnom smislu strukturira našu realnost. Zar ima išta realnije od dana i noći? Kako onda na ispravan način razumijevati kategorije realizma i nadrealizma – koje su i književne kategorije ako znamo da se gutembergova galaksija, o kojoj je pisao Danilo Kiš, već ugasila. Ona je doslovno progutana suvremenim tehnološkim čudesima. Mnogi ljudi rješenja traže u davnoj prošlosti, kroz književnost, filozofiju, ili neke egzaktnije discipline (kakva je arheologija), neki je traže i u budućnosti. Ali vječite dileme ostaju iste – ko smo to mi, i kuda se zapravo krećemo u kosmičkim razmjerama? To fundamentalno pitanje prekriva veo tajne, bez obzira što je sva filozofija, literatura, teologija, svojim dobrim dijelom zasnovana na osmišljavanju tih kategorija.
Da bi smo bolje razumjeli Tina moramo praviti usporedbe sa Teslom koji kaže: Ja sam dio Svjetlosti, a ona je muzika. Svjetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osjećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice Svjetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Tisuću munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja.
Na drvenom prozoru Tinove sobe u Sarajevu bila su urezana tri slova „T“. Slučajnost ili neka šifra? Da bi zagonetku uspješno dešifrirali ključ potražiti preko misteriozne golubice. Tin je u to vrijeme stanovao na uglu ulica Pariške komune i Dugi sokak. Sa svog prozora je preko Miljacke imao divan pogled na sarajevsku Vijećnicu. Tamo u daljini usred Baščaršije je bio Sebilj sa mnoštvom golubova, kao i danas. Isti toponimi sa istim čarima onog prepoznatljivog orijentalnog ambijenta, te ista ugodna aroma čevapa koja nas privlači kao magnet. Jedva da se nešto promijenilo.
Dakle, ta tri slova „T“ koja pomenuh bi se ovako mogla protumačiti: TIN, TAUBE i TESLA. Lijepo, a otkud u središtu ovo „taube“? Aha, tu smo konačno. Upravo nas ta riječ vodi ka misterioznoj bijeloj golubici i rješenju zagonetke. Na njemačkom jeziku riječ „Taube“ znači Golub(ica).
Ljepota Baščaršije i miruh Stambola koji je Tina očarao, dobro mi je poznat. U ovome dijelu grada sam proveo puno vremena, jer se srednja škola koju sam pohađao nalazila u ulici u kojoj je nekada stanovao Tin Ujević. U ovome sarajevskom kvartu, koji se za vrijeme otomanske imperije zvao Latinluk, živjeli su a bogami i danas žive mnoge ugledne Sarajlije. Pomenut ćemo neke: Nobelovac Ivo Andrić, slikar Perica Vidić, fra Luka Markešić, etno diva Hanka Paldum, političar Zlatko Miletić, fra Marko Oršolić Zatim, književnik Novak Kilibarda, koji je kao crnogorski diplomata šivio i radio u gradu na Miljacki. Ostat će upamćen po svojim divnim pričama o Njegošu. Bio je čest gost na nezavisnoj televiziji 99 kod Adila Kulenovića. Zanimljivo je reći da se današnja novosagrađena zgrada ambasade Crne Gore nalazi upravo na mjestu gdje je bila nekadašnja stara (podstanarska) Tinova kuća koja je srušena. Novak Kilibarda je u tom periodu vodio pravi medijski rat protiv Emira Kusturice koji je nekad davno u djetinjstvu također živio u ovom kvartu u blizini Latinske ćuprije (Principovog mosta).
Tamo sa druge strane Baščaršije prema Katedrali živjeli su, a neki i danas žive: nobelovac Vladimir Prelog, književnik Momo Kapor, kardinal Vinko Puljić, pjesnik Haris Silajdžić i general Jovan Divjak. Poneko se do Baščaršije spusti niz Kovače, kao Dražen Žerić Žera ili niz strmi Alifakovac kao Dino Merlin. U blizini tramvajske stanice na Baščaršiji, odmah pored hotela Stari grad, jedno vrijeme je stanovao poznati sarajevski kipar Stjepo Gavrić, autor spomenika kralju Tvrtku. „Bosna ima toliko velikana“, neko-negdje zapisa, „da bi se njihovim imenima mogle „okititi“ sve ulice regiona“.
Kad se pominje veliki pjesnik i boem Tin Ujević važno je kazati da su najplodnije godine njegova stvaralaštva bile upravo sarajevske godine.Veliku je inspiraciju pjesnik pronalazio u miruhu Stambola, neodoljivom šarmu Baščaršije, ali i uvijek primjetnim i živim kosmopolitskim strujanjima koja provejavaju Sarajevom. Naravno, tu je i lepet krila mistične bijele golubice koji su mu imponovali tokom razgovora „sa samim sobom“.
Posjetite Sarajevo i prošetajte Tinovim stazama i bogazama, nećete se pokajati. Možda vam se posreći, dok budete hranili golubove sa Baščaršije, da baš vi pronađete tu misterioznu golubicu. Prepoznaćete je „po snažnim mlazevima svjetlosti“, koji izbijaju iz njenih očiju.
MARKO RAGUŽ
Sarajevo, 09. 05. 2024.
