Bulgakov joj je telefonirao u tri ujutru te noći, moleći je da izađe. Odveo je do Patrijaršijskih ribnjaka, mjesta gdje će se njegovi likovi iz „Majstora i Margarite“ susresti s đavolom i pokazujući na klupu, rekao: ,,Ovdje su ga prvi put vidjeli“. Te noći, on odlučuje da će Jelena biti njegova muza
Na fotografiji koju je Bulgakov uvijek imao sa sobom, ona podsjeća na istočnjačku ljepoticu – magnezijumski bljesak crnih očiju, mali osmijeh – kao stidljiva kutijica što čuva sve neizrečeno. Tek kada podigne oborene oči, vidljiva je očajnička, duboka patnja, siromaštvo, opasnost koju je preživljavala, neizvjesnost. Ali i snaga. Odlučnost da se preživi. Sve.
Rođena je kao Jelena Sergejevna Nurenberg, oktobra 1893, iste godine kada je rođen i čovjek kome će posvetiti čitav život, Mihail Bulgakov. Njen otac, Jevrejin, došao je sa sjevera Ukrajine. Njena mati bila je porijeklom iz porodice raščinjenog pravoslavnog sveštenika. Jelena je rođena u Rigi, kao treće od četvoro djece. Djetinjstvo provodi na obalama Baltičkog mora – hladna, vodena supstanca talasa pjenušala se na obalama. Odlazila je redovno i u rusko i u njemačko pozorište. I Jelena i njena starija sestra Olga pod očevim uticajem zaljubile su se u pozorište. Jelena je maštala da bude glumica. Olga je postala sekretarica kod bliskog saradnika Stanislavkog, Nemiroviča-Dančenka u MHAT-u. Tamo će Jelena prvi put gledati Bulgakovljev komad ,,Dani Turbinih“.
Jelena će tokom školovanja steći izvanredno obrazovanje – odlično je poznavala književnost, filozofiju, umjetnost i tečno govorila francuski i njemački. Poslije raspada prvog braka, udaje se za Šilovskog, veterana iz Prvog svjetskog rata, jednog od malog broja oficira plemićkog porijekla u Crvenoj armiji. Udar sudbine dogodiće se februara 1929. Moskva je zatrpana snijegom koji bubri pod kandelabrima. Jelena žuri kod prijatelja, gdje su joj rekli da će biti i Bulgakov.
Dvadeset osmi je februar, siva leđa oblaka vuku se nebom. Ulazi, tu je on. Jelena je naježena pod haljinom od tafta. Sjeda kraj Bulgakova, koji je već zabavljao goste veselim, fantazmagoričnim pričama. Sjeća se: ,,Oči su mu bile tamnoplave, ali kad je bio tako živahan i pričao, svjetlucale su kao dijamanti…“ Sjutradan ju je zvao na probu kostima, a sljedeće večeri su slušali ,,Aidu“, poslije predstave igrali su bilijar sa Majakovskim. Bulgakov joj je telefonirao u tri ujutru te noći, moleći je da izađe. Odveo je do Patrijaršijskih ribnjaka, mjesta gdje će se njegovi likovi iz „Majstora i Margarite“ susresti s đavolom i pokazujući na klupu, rekao: ,,Ovdje su ga prvi put vidjeli“. Te noći, on odlučuje da će Jelena biti njegova muza i model za jednu od najzagonetnijih literarnih heroina dvadesetog vijeka – Margaritu. Piščeva čudesna mašta pomogla mu je da podnese nemoguće okolnosti u kojima je već živio pod Staljinovim režimom.
KAZNA ZA NEPOSLUŠNOST
Iako je Staljin Bulgakovljev prvi komad „Dani Turbinih“ gledao u teatru čak petnaest puta, sljedeći komad, „Bjekstvo,“ o egzodusu ruske inteligencije lično je zabranio i na Bulgakovljevu karijeru pisca zauvijek je stavljena tačka. ,,Bjekstvo“ je bila najuspjelija Bulgakovljeva drama. Staljin čita komad i kaže da pisac ,,doda još nekoliko snova drami, koji bi pokazali ispravnost boljševika“. Bulgakov odbija, Staljin zabranjuje objavljivanje njegovih djela. Bulgakov sada nema od čega da živi – pozorišta odbijaju njegove prijave da bude glumac, pa čak i običan pozorišni radnik. Bulgakov ne podliježe: ,,Umjetnik nema pravo da kompromituje svoj talenat i stavlja ga u službu države“.
Misao o Jeleni je sveprisutna, šalje joj pisma sa ružinim laticama umetnutim između stranica. U jesen on piše komad o Molijerovom životu. Kada u martu 1930. Repertkom zabrani izvođenje komada, Bulgakov, po prvi put, biva slomljen. Do kraja života pratiće ga napadi panike i anksioznosti. Ne može da se zaposli ni kao štampar. Jelena se sjeća: ,,Nije govorio ništa, ali sam vidjela da misli o samoubistvu“. Pred njom je spalio nacrte nekoliko svojih djela i započet roman, ,,Majstor i Margarita“. Jelena kuca i pismo Bulgakova Staljinu u kome kaže da je ,,osuđen na doživotno ćutanje u SSSR-u i pita da ga pusti na slobodu“. Pismo je dobilo odgovor, jer se nekoliko nedjelja ranije ubio Majakovski. Staljin Bulgakova zove telefonom i govori o sebi u množini (odlika svih diktatora): ,,Dobili smo tvoje pismo, pročitali smo ga drugovima…“ I Bulgakovu, pošto obećava da neće emigrirati – daju posao – sada je pomoćnik upravnika Hudožestvenog teatra.
Šilovski, suprug, saznaje za Jeleninu vezu sa piscem i zabranjuje Jeleni svako viđanje sa Bulgakovim. Početkom septembra, jedne kišne večeri, Jelena telefonira Bulgakovu i kaže da ne može dalje, ,,da im je suđeno i da ga voli“. Sreću se i on će taj susret opisati u ,,Majstoru i Margariti“. Seli se kod njega. Bulgakov to opisuje: ,,Iz auta je izašla Jelena. Primus u jednoj, sinčić Sergej u drugoj ruci“. Njoj šapuće: ,,Sada smo zajedno i ništa me ne plaši“. Ali ni jedno ni drugo ne slute kakva je golgota pred njima. Bulgakov sada počinje neprekidno da piše. Počinje sa radom na Molijerovoj biografiji. Jelena preuzima sve poslove Bulgakova. On ne može da primi nijedan honorar iz inostranstva, jer ima zabranu putovanja, ali prevođenjem, potpisivanjem ugovora, primanjima honorara kod kuće, bavila se Jelena. Pisac je napokon stekao mir neophodan za stvaralaštvo.
PREOVLADAVA STRAH
Dok piše Molijerovu biografiju, Bulgakov pokušava da zamisli Pariz, pošto nikada nije putovao u inostranstvo i supružnici žive ,,u utvarnom i bajkovitom Parizu 17. vijeka“. (Bulgakov, za života, nikada neće otputovati van SSSR-a.) Zbog nedostatka ,,sovjetskih ideja“, ovo djelo će izdavač odbiti da štampa. Piščev dnevnik i rukopis pripovijetke ,,Pseće srce“ oduzima tajna policija prilikom pretresa Bulgakovljevog stana. Bulgakov se zarekao da nikada više neće napisati ni riječ dnevničih bilješki, da ih ne bi jednom čitala policija. Jelena, ipak, piše tajni dnevnik i bilježi da je Bulgakov opet počeo da piše ,,Majstora i Margaritu“. Bulgakova muči strah od samoće, ali i strah od otvorenog prostora. Sada u svaki izlazak sa njim ide Jelena.
Kad bi se vratio iz teatra, Bulgakov je Jeleni diktirao nova poglavlja ,,Majstora i Margarite“. Iz kreveta je diktirao poglavlje o požaru u Berliozovom stanu. Slučaj komedijant namjestio je da se tada stvarni požar dogodio u njihovom domu. Kuhinja je bila u plamenu. Jelena je sa djecom iskočila kroz prozor. Bulgakov je do sedam ujutru gasio požar, a ujutru u deset već jurio u pozorište. Tražeći načina da zaradi novac, Biulgakov je uspio da dobije malu ulogu u ,,Pikvikovom klubu…“ Dok je Staljin sprovodio ogromne višemilionske čistke u zemlji, Jelena je kupila pisaći sto Aleksandra I. Bio je na rasprodaji carskog namještaja i tu je Bulgakov volio da piše. Uprkos zvaničnoj zabrani, proslavili su veselo Božić. Bulgakova prevode u inostranstvu i to na engleski jezik i on i Jelena dobijaju poziv za bal u Američkoj ambasadi. Bal se odigrao u posebno dozidanoj dvorani. Tu su Bulgakovi sreli Merholjda, Zinaidu Rajh, Buharina. Svi će ubrzo nestati u čistkama.
U ,,Majstoru i Margariti“, pisac će ovaj događaj opisati kao bal kod satane, s lešinama kao zvanicama. Kada nakon četiri godine proba bude izveden ,,Molijer“, zavjesa se na premijeri diže 22 puta. Pored toga, Bulgakov je dobio dozvolu da njegov komad o Puškinu bude izveden. Ubrzo su ih posjetili Prokofjev, pa Šostakovič. Obojica su željeli da po ovom komadu napišu operu. ,,Molijer“ se izvodio pred prepunom salom samo mjesec dana. Onda je – skinut sa repertoara. U dnevniku je Jelena zapisala: ,,Ovdje ću staviti veliki, crni krst. Mišin udes mi je jasan. Biće usamljen i progonjen do kraja života.“ Bulgakova drži u životu pisanje ,,Majstora i Margarite“.
ZBOGOM GROBLJU
U ljeto 1936. završio je prvu redakciju romana. Bulgakov daje ostavku u Hudožestvenom teatru, kaže Jeleni: ,,Ovo pozorište postalo je groblje mojih komada“. On po narudžbi počinje da piše libreta – ali sva su odbijena, je im nedostaje ,,revolucionarnog elementa“. Kad pokuša da objavi ,,Majstora i Margaritu“, njegov izdavač je pročitao prva tri poglavlja i rekao: ,,Ovo ne može“. Bulgakov je iscrpljen: ,,Sahranio me taj roman…“ Sada Bulgakov uči španski i piše adataciju ,,Don Kihota“ za teatar Vahtangova. Za Staljinov šezdeseti rođendan, uprava Hudožestvenog teatra dolazi kod Bulgakova sa pitanjem da li bi napisao o njemu komad. U ljeto 1939. Bulgakov je komad nazvao ,,Batum“ i pozorišta su se utrkivala po prava na izvođenje.
Bulgakovi treba da putuju sa pozorištem na Crno more, Jelena se raduje početku proba, gdje je diktator predstavljen kao revolucionar. Kult ličnosti je izbjegnut. U vozu, na prvom odmorištu, Bulgakov dobija telegram: ,,Nema potrebe da pozorište nastavi put…“ Pokušaj političkog kompromisa završio se jezivim poniženjem.
Početkom septembra, novine pišu o Hitlerovoj invaziji na Poljsku. Ali Jelena i ne obraća pažnju na to. Bulgakov gubi vid. Kao što je i predvidio, dobija bolest od koje je umro njegov otac: to je nefroskleroza, kažu mu da ima još nekoliko dana. Ali Bulgakov je studirao medicinu i šapuće Jeleni: ,,Šest mjeseci“. Godine 1940. potpuno iznuren i gotovo slijep, na samrti, pisac diktira posljednju verziju romana Jeleni. Drže se za ruke. „Ja umirem“, kaže joj. Jelena mu plete crnu kapicu i sa tamnim naočarima i s njom, baš kao majstor, katkad ide u šetnju. U bolesti, noću, rekao joj je da će poslije njegove smrti teatri igrati njegova djela, a njegovi romani biti štampani u cijelom svijetu. „Ja ti obećavam da će tako biti, ja ću učiniti da sve bude objavljeno“, umirivala ga je. Bulgakovljeve posljednje riječi bijahu: ,,Neka znaju, neka znaju…“
Golgota
„Majstora i Margaritu“, kao i njegovu kompletnu arhivu, Jelena je uspjela da sačuva i slavni roman biće objavljen dvadeset pet godina nakon piščeve smrti, bez poglavlja o Hristu i Pilatu u Rusiji, a u cjelini u Americi. Bulgakovljevo ime postalo je poznato širom svijeta. Novinari su bili zapanjeni kada su čuli kako Jelena govori sva Bulgakovljeva djela napamet – prekucala je pedantno cijelu njegovu književnu ostavštvinu. Njen pepeo položen je u Bulgakovljev grob, ispod granitnog spomenika na Novodevičjem groblju. Kamenoresci su joj rekli da kamen, težak nekoliko tona, potiče s Gogoljevog groba „i da je nazvan Golgota“.
Kamen koji simbolizuje mjesto Hristovog pogubljenja zaista je stajao na Gogoljevom grobu u manastiru Danilovski. Za vrijeme antireligijskog pokreta 1931, kad su Gogoljevi ostaci prebačeni na Novodevičje groblje, Golgota je odbačena zajedno s krstom na vrhu. Nevjerovatna je koincidencija da se u „Majstoru i Margariti“ opisuje raspeće na Golgoti i spominje pisac koga je Bulgakov veoma volio – Gogolj. Čini se da ima neke nezemaljske pravde u tome što su Jelena i Mihail Bulgakov i u smrti ostali zajedno. Kažu da je u proljeće njihov grob uvijek pun ptica. Poneke od njih se satima ne miču, dok sunce mijenja boju njihovim krilima – blijede kao ljudska koža, zlatne ili modre, kao Jelenina semitska, nadmirisna kosa.
Sanja Domazet
