Ne boj se!
Manji od tebe uvijek će pokušavati da te ukalupe
tvoju snagu nazivaće pogrdnim imenima
ali ti odmahni
spusti šešir
pozdravi ih osmijehom i nastavi snažnije
Jer ti si svoja
ti si svemir
i planete su tvoji dragulji
ne treba ti tuđa vatra i nemir
Ne vjeruj kada te prozovu iz pogrešnih dnevnika
i propituju naopake definicije života
ti pozovi ljubav, ljepotu, radost
da stanu u red s tobom
i pjevajte
Neka ti ne kažu da kafane nijesu mjesta za tebe
neka ti ne kažu da nemaš pravo glasa
neka ti ne ukinu piknike i neba
poslovne sastanke
i ljubavne rastanke
neka ti ne skrivaju duge
pjevaj, igraj, lomi štikle i predrasude
neka te ne pita starost
kako si bježala od života
Ako se drznu da ti uzimaju mjere
struka
kuka
očiju
prstiju
da ti govore da si previše glasna
da si razmažena
ti razmazi muziku u sebi
i igraj zaveži note za oblak
i ostani svoja i neporažena
Ako ti budu nudili kule i gradove
nasmij se
nudi im
stvarnost svojih ljepota
neka pobjegnu od istine u tvojim zjenicama
u pretkomorama gaji
bezbroj života
Ne boj se!
Tvoje pleme će te naći
i zagrlićete se strasno
vaše nježnosti će svijet obojiti
vaše strasti će vatre razgoreti
odrastanje će biti poput ljubavi
naći ćeš svoje radosti i svoje heroje
i tvoje srce će kucati vječitom pjesmom:
Ovo je moje
ovo je moje
ovo je moje.
Aleksandra Vujisić
