Bila jednom jedna Žaba koja je željela biti Autentična žaba te se svakog dana tome posvećivala.
Za početak, kupila je zrcalo u kojem se dugo gledala tražeći svoju žuđenu autentičnost.
Ponekad se činilo da ju je pronašla, a ponekad i da nije, ovisno o raspoloženju tog dana, ili tog sata; bilo je tako sve dok se nije umorila i spremila zrcalo u škrinju.
Na koncu je zaključila kako je mišljenje drugih jedini način da spozna svoju vrijednost pa se počela češljati i oblačiti, a ponekad i svlačiti (kad joj ne bi preostalo drugo rješenje) kako bi saznala prihvaćaju li je drugi i priznaju li je za Autentičnu žabu.
Jednoga dana primijetila je da se najviše dive njenom tijelu, posebno njenim nogama. Stoga je odlučila primijeniti posebne vježbe za noge i učestalo poskakivati kako bi joj bataci bili što bolji; primijetila je da joj svi plješću.
Nastavila se tako truditi i dalje sve dok – spremna na sve kako bi je smatrali Autentičnom žabom – nije dopustila da joj istrgnu batake, da ih žvaću dok bi ona, ogorčena, jedva uspjela razabrati kako govore da je dobra Žaba i da je slična Piletu.
Augusto Monteroso
