16. Jul 2009. godine
19:30
St. Jakob-Park, Basel
Sudija: Ceri Richards (Wales)
Bazel(Švajcarska) – Santa Koloma(Andora)
3 0
Sahin 23′
Streller 48′
Almerares 59′
Marco Odermatt je sanjao oca kako mu prilazi na mostu Mittlere i kaže:
– Slobodno prodaj ono što si zamislio da prodaš. Zašto bi o tome razmišljao? Kakve važnosti ima činjenica da je to bilo u posjedu naše porodice toliko godina. Pa šta. Bilo, pa prošlo, kao i sve drugo. To je samo jedna obična stvar. A došlo je vrijeme kada ti je novac toliko potreban…
Onda ga je otac, u snu, pogledao bezobrazno, kao i na javi što je često radio, i rekao:
– I nema veze što ti novac nije potreban za zdravlje ili školovanje djece koju nemaš, nego za neke sasvim druge, zemaljske, stvari.
Otac se u snu, sa istim bezobraznim osmjehom, popeo na ogradu mosta, pogledao ga i skočio u Rajnu.
Marco Odermatt se probudio i pomislio da mu je otac i u snu i mrtav već devet godina i dalje onakav kakav je bio za života – izuzetno lukav. Sve ono o čemu je danima grozničavo razmišljao, tako mu je lako, u snu, rekao otac. Prodaj kolekciju i svi problemi će biti riješeni. Marco Odermatt je pomislio: kako je samo lukav taj moj mrtvi otac, kako je samo lukav. Namjerno mi je rekao moje sopstvene misli jer zna na kakvu ću reakciju naići kada saopštim ideju ostalima, kada zatražim potpis i ovlašćenje…posebno njoj.
Voda za čaj proključala a Marco Odermatt je stajao pored šporeta i gledao kroz prozor. Voda je ključala i ključala, a Marco je čuo glas koji je najavljivao utakmicu.
Sussane Trefzer je spustila slušalicu, bijesno se okrenula ka svom partneru i rekla:
– Zamisli, zakazao mi je sastanak na stadionu! A ne voli fudbal, ni gužvu! Namjerno, misli da ću da napravim scenu! Kao da me briga šta će da kažu gledaoci jedne utakmice!
Sussane je zapalila cigaretu.
– Ne vjerujem mu ni riječi – rekla je. Ali ću otići…Šta misliš?
– Idi. Ne može ništa ako se ne saglasiš. Možda te zove zbog nečega drugog.
– Budalo – rekla je Sussane Trefzer i opsovala.
Na St. Jacob Parku brat je čekao na ulazu. Skoro bez pozdrava ušli su na tribine.
– Ako se radi o kolekciji znaš moj odgovor – odmah mu je rekla.
A prije nego što je krenula na stadion rekla je partneru:
– Samo preko mene mrtve. Možda je najbolje i da ga neko ubije od tih kojima duguje. Prokleti razmaženi kreten i kockar to je on.
– Nemoj se nervirati – rekao je muškarac i pogriješio.
– Šta da se ne nerviram i ti si isti, svi ste isti! Što nijesam lezbejka, sa ženama bih bar imala neku malu sigurnost. Svi ste isti! Da proda ono najvrijednije što porodica posjeduje!! Znaš li da je prošle godine lagao da je bolestan! To su mi rekli, a onda sam ja..ma šta da ti pričam…
Sussane Trefzer je popila lijek za smirenje i zbog toga nije poludjela kada je brat počeo da joj priča bajke o svom liječenju, o novcu koji mu je potreban, pa čak o snu u kome mu otac kaže da je život vrijedniji od jedne porodične relikvije.
Josefu Maissenu je bilo dosadno da gleda utakmicu i možda je i zbog toga čuo kako muškarac kaže:
– Znaš li ti koliko je to vrijedno. Svi bi riješili finansijske probleme. Svi u porodici.
U tom trenutku Temwanjera je dao gol i Josef je ustao i premjestio se bliže starijem paru koji je žučno razgovarao. Josef je čuo riječi:
– Kolekcija, potreban mi je novac, ljekovi su skupi, samo preko mene mrtve, tužiću te i oduzeti ti pravo da kolekcija bude u tvojoj kući, lažeš da si bolestan, umirem, ti si kockar, imam ja svoje izvore, ubiću se, skočiću u Rajnu, skoči, niko te neće žaliti…
Kolekcija čega? – mislio je Josef Maissen.
– Nikadati neću dopustiti!!!
– Bolje dopusti, život mi je u pitanju.
– Možda je i bolje da umreš, da crkneš, kad si takav, kad si poludio pod stare dane, poludio, i to zbog čega! Budalo! – žena se okrenula i otišla.
Josef Maissen je odlučio da prati starog.
Ako uspijem, možda riješim probleme za sva vremena. U glavi Jozefa Maissena su se smjenjivali: automobil – kabriolet, jahta, i nekoliko žena izvanredno građenih, bez lica, ali sa blistavo bijelim osmjesima.
I Niče i Jung i Paracelsus hodali su ovim gradom i njihovi tragovi su ostali da ih sada ja pronalazim svuda i vjerno slijedim. Uostalom, kad razmislim, sakupljanje može donijeti samo, kako se kaže, tugu. Jer, ili ćeš ostati bez tih stvari, tako lako naiđe poplava, ili lopovi preskoče zid, ili te te stvari prestanu interesovati, tako lako, ili te stvari ostanu bez tebe, mislim, smrt te čeka, onda ti je svejedno. Tako, valja odmah odlučiti, baš sada: ništa ne gomilati, ništa ti stvarno nije potrebno.
Niče je rekao:
Nije dovoljno imati talenta, mora se imati i vaše odobrenje za to – zar ne prijatelji moji?
Paracelsus je pitao učenika koji nisam bio ja:
Zar misliš da nešto može postati ništa?
A Jung?
Za potpuno osvešćenje je neophodan bol.
I, šta izabrati?
Prvo, drugo, treće?
Drugo i treće?
Sve pokupiti i poletjeti?
Odbiti čin izbora?
Otići u policiju i prijaviti tog tipa koji prisluškuje?
Ili pustiti Rajnu,neka teče.
Iz knjige 52 kratke priče o evropskom fudbalu
