kada sam bio dijete
ja nisam imao želju postati smetlar
avijatičar
ili neko od ostalih sranja koju normalna djeca žele
rastao sam u ništa
tek tako
sve do svoje dvadesete
kada sam napokon otkrio cugu
i poželio biti Charles Bukowski
potom sam prestao plaćati stanarinu
nadajući se da ću završiti na ulici
dane sam provodio u društvu
opskurnh likova koji su odustali od života
a on im naravno nije ostao dužan
zavlačio sam se u zadimljene rupčage pokraj dokova
kako bi se zaljubljivao u kurve dvadeset i više godina starije od mene
očekujući da me na dnu kad ga jednom dotaknem
čeka škrinja s blagom
u kojoj su sve moje pjesme
i svi stihovi koje ću napisati
iako sam u svemu tome bio superioran
to se naravno nije dogodilo
ali ja sam nastavio cugati
pa sam tako u jednom tremensu
dok sam nešto škrabao po papiru
u drugu ruku uzeo nož
odsjekao si komadić uha
dvojeći možda sam pogriješio
Van Gogh – vikao sam
trebao sam biti Van Gogh
tako sam i dospio ovdje
u ovu ustanovu
u kojoj se prilično lijepo o meni brinu
samo što ne vjeruju
kako sam upravo ja
sljedeći
američki predsjednik
Andrea Žic Paskuči
