Carne trémula, igrani, drama, Španjolska, 1997
REŽIJA: Pedro Almodóvar
ULOGE:
Javier Bardem (David),
Francesca Neri (Elena),
Liberto Rabal (Víctor Plaza),
Ángela Molina (Clara),
José Sancho (Sancho)
SCENARIJ:
Pedro Almodóvar (prema romanu Live Flesh Ruth Rendell)
FOTOGRAFIJA:
Affonso Beato
GLAZBA:
Alberto Iglesias
MONTAŽA:
José Salcedo
SADRŽAJ:
Na Božić 1970. godine mlada prostitutka Isabel Plaza Caballero porađa se na putu do bolnice, i na svijet stiže njezin sin Victor. Dvadeset godina kasnije Victor će upoznati narkomanku Elenu Benedetti, kći utjecajnog diplomata u vezi s kojom će steći prvo seksualno iskustvo. Nakon što se snažno zaljubi u nju, Victora će Elena odbiti, da bi joj on nenajavljen stigao u stan i isprovocirao žestoku svađu. Kad zbog dojave o njihovoj svađi u stan stignu policajci David de Paz i Sancho, i oni se uključe u naguravanje tijekom kojeg dođe do pucnjave. Kao posljedica toga David će biti teško ranjen u kralježnicu, uslijed čega će ostati trajno paraliziran, a za njegovo ranjavanje Victor će biti optužen i osuđen na višegodišnju kaznu zatvora. Kad šest godina kasnije iziđe na slobodu, Victor će biti vođen snažnom željom za osvetom, koja će se dodatno razbuktati kad dozna da se Elena u međuvremenu udala za Davida i posvetila humanitarnom radu, dok je David postao uspješan košarkaš i paraolimpijac.
Godine 1999. nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg europskog filma i glumca (Javier Bardem) te iste godine nominirana za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, erotska romantična drama s elementima trilera Živo meso suscenarista i redatelja Pedra Almodóvara izuzetno je uspjela adaptacija istoimenog psihološkog trilera ugledne britanske spisateljice Ruth Rendell (Demon u mojoj zjeni, Jezero tame, Presuda u kamenu). Prema mnogima jedna od najvažnijih autorica krimića u 20. stoljeću, za čijim su djelima znali posegnuti i glasoviti redatelji poput Claudea Chabrola (Izvršenje iz 1995. godine, Djeveruša iz 2004.) i Claudea Millera (Alias Betty iz 2001. godine), bila je spisateljica koja je vrlo uspješno redefinirala konvencionalni britanski ´whoduneit´ krimić te ga spojila s poetikom američkog noira i ´južnjačke gotike´. Almodóvar je autor koji, u određenoj mjeri s iznimkom upravo adaptacije romana Živo meso, u svojim ostvarenjima nikad nije bio sklon otvorenom iznošenju političkih stavova i ´slanju poruka´, te čiji autorski rukopis među ostalim obilježavaju i hipertrofirana emotivnost, vizualna ekspresivnost, sklonost kiču, jarkom koloritu i bizarnim detaljima, te tematiziranje ženske seksualnosti i sadomazohizma, pri čemu se te teme često obrađuju sa svjesnim otklonom prema parodiji i zamjetnim karikaturalnim odmakom. U Živom mesu njegova je anarhoidnost znatno prigušena, riječ je o ugođajem depresivnom filmu zanimljive priče, intrigantnih i slojevitih likova, sigurne i izuzetno sugestivne režije te odličnih glumačkih interpretacija. Osobito se ističe Javier Bardem koji je u ovom djelu, donekle opterećenom nepotrebnim referencama na razdoblja Francove diktature i postfrankističke Španjolske, ostvario jednu od najboljih uloga dosadašnje karijere.
