Nacionalni muzej u Damasku.
Ova prelijepa freska iz Dura Evropa potiče iz prvog vijeka nove ere i predstavlja jednu od neprocjenjivih dragocjenosti Damaskog muzeja. Prizor se odvija unutar hrama, gdje sveštenik Konon, sin Nikostratov (prvi s lijeva), sa svojim pomoćnicima priprema žrtvenu ponudu bogovima. U sredini se vide njegova ćerka Bitanaia i četiri mladića sa njene lijeve strane, njegovi sinovi i unuci. U prvom planu prepoznajemo djevojčicu i dva dječaka. Sveštenstvo je boso, što je bio običaj kod sveštenstva boginje Ištar. Slikarstvo miješa helenističke, orijentalne i partske uticaje. Figure su dvodimenzionalne, bez osjećaja za perspektivu. Pogledi su frontalni, a izraz krut. Nošnje prate hetitske, vavilonske i asirske uzore.
Ovo nije slika za javnost; ovo je porodična freska u hramu, intimni trenutak vjere i kontinuiteta. Govori: “Mi, porodica Konona, služimo bogovima ovog mjesta već generacijama. Ovo smo mi. Ovo je naša vjera i naše mjesto u univerzumu.”
Ruševine Dura-Europa nalaze se blizu sela El Salihija na lijevoj obali Eufrata, sjeverozapadno od Abu Kamala. Lokalitet je nekada bio prelazna zona između Rimskog i Partskog carstva, te je više puta mijenjao gospodare sve do uništenja od strane Sasanida 256. godine n.e.
Ova katastrofa pokazala se istinskim blagodati za savremenu arheologiju iz prostog razloga što je uvijek bilo daleko lakše, jeftinije i plodonosnije iskopavati napuštena nalazišta nego kontinuirano naseljene gradske centre, kao što je, na primer, Damask.
Radovi započeti ranih 1920-ih otkrili su šesnaest hramova, uključujući hrišćansku crkvu, jevrejsku sinagogu i građevinu posvećenu palmirskim bogovima.
Dura-Europos je opljačkan i uništen od strane ISIS-a između 2011. i 2015. godine. Na sreću, popriličan dio blaga prenijet je u Narodni muzej u Damasku mnogo prije početka onoga što se naziva Arapskim prolećem.
