Anarhija je moguća (29) – Šta će nekoga spriječiti da ubija ljude? [Tema: Anarhizam]

| April 10, 2015 | 0 Comments

Stencil-Graffiti-Artworks-killing

Piše: Peter Gelderloos

Mnogo nasilnog kriminala može se objasniti kulturalnim čimbenicima. Nasilni kriminal poput ubojstava vjerojatno bi se u anarhističkom društvu drastično smanjio jer bi većina njegovih uzroka — siromaštvo, veličanje nasilja u medijima, zatvori i policija, ratovi, seksizam i normalizacija individualističkog i antisocijalnog ponašanja — nestali ili se smanjili.

Razlike između dviju zapoteških zajednica pokazuju da je mir stvar izbora. Zapoteci su sjedilački poljoprivredni urođenički narod koji živi na zemlji koju danas svojata država Meksiko. Jedna zajednica Zapoteka, La Paz, ima godišnju stopu ubojstava od 3,4 na 100.000 stanovnika. Susjedna zajednica Zapoteka ima mnogo višu stopu ubojstava od 18,1 na 100.000. Koja društvena obilježja dolaze s miroljubivijim načinom života? Za razliku od svojih nasilnijih susjeda, La Paz Zapoteci ne tuku djecu, pa djeca vide manje nasilja i koriste manje nasilja u svojoj igri. U skladu s tim, zlostavljanje žena je rijetko i ne smatra se prihvatljivim; žene se smatraju jednakima muškarcima i bave se autonomnim gospodarskim aktivnostima koje su važne za život zajednice pa ne ovise o muškarcima. Po pitanju odgoja djece, implikacije ove usporedbe potkrijepljene su barem jednom međukulturalnom studijom o socijalizaciji koja je pokazala da topla, nježna socijalizacija korelira s niskim razinama sukoba u društvu.

Semai i Norvežani su već spomenuti kao društva s niskim stopama ubojstava. Do kolonijalizma Semai su bili nedržavni, dok Norveškom upravlja vlada. Socijalizacija je relativno miroljubiva i među Semajima i među Norvežanima. Semai imaju ekonomiju darivanja, pa su dobra ravnomjerno raspoređena, dok Norveška zahvaljujući svojoj socijalnoj politici ima jednu od najmanjih ekonomskih razlika od svih kapitalističkih zemalja. Daljnja sličnost je u oslanjanju na medijaciju za rješavanje sukoba, a ne na kažnjavanje, policiju i zatvore. Norveška ima policiju i zatvorski sustav, ali u usporedbi s većinom država uvelike se oslanja na mehanizme medijacije sukoba nimalo različite od onih koji postoje u miroljubivim, nedržavnim društvima. Većina građanskih sukoba u Norveškoj mora se prije suda uputiti medijatorima, a i tisuće kriminalnih slučajeva rješavaju se kod medijatora. U 2001. godini sporazum je postignut u 89% medijacija.

Dakle, u anarhističkom društvu nasilni zločini bili bi manje uobičajeni, ali da li bi društvo bilo ranjivije kad se pojave? Čak i kad nasilje više nije racionalan društveni odgovor, psihopatski ubojice i dalje bi se mogli povremeno pojavljivati. Suvišno je isticati da bi društvo koje je sposobno za svrgavanje vlasti teško bilo prepušteno milosti usamljenih ubojica psihopata. Društva koja ne nastaju revolucijom, ali imaju snažan osjećaj zajedništva i solidarnosti, također su se sposobna zaštititi. Inuiti, lovci-sakupljači s arktičkog područja Sjeverne Amerike, primjer su što nedržavno društvo može učiniti u najgorem scenariju. Prema njihovoj tradiciji, ukoliko osoba počini ubojstvo, zajednica mu oprašta i prisiljava ga da se izmiri sa žrtvinom obitelji. Ukoliko ta osoba počini dodatno ubojstvo, bit će ubijena — obično od strane članova vlastite obitelji, kako ne bi bilo razloga za zavadu.

Državna metoda suočavanja s kriminalom upotrebom kažnjavanja pogoršava stvari umjesto da ih poboljšava. Kompenzacijske metode odgovaranja na društvenu štetu koje se koriste u mnogim nedržavnim društvima otvaraju nove mogućnosti za izlazak iz kruga nasilja, kažnjavanja i štete, koji su mnogima od nas i previše poznati.

nastaviće se

Tags: , , , ,

Category: Anatomija Fenomena

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Anarhija je moguća (29) – Šta će nekoga spriječiti da ubija ljude? [Tema: Anarhizam]

by admin time to read: 2 min
0