Sve se mijenja – razmišljao sam izjutra
Sve se mijenja – razmišljao sam izjutra dok sam gledao televiziju – neki kanal o putovanjima. Sve se mijenja, Silvija je otišla na posao, a ja ležim u krevetu, potpuno, savršeno, otvorenog čela – gledam slike, gledam, učestvujem, dio sam tih slika, neka ostrva, ples dvije žene, ovce na putu, kanjon, opasnost, životinje, osmjesi, borba bikova, srce mi tuče od uzbuđenja jer šetam planetom kao niko, niko, nikad, nikad do sada, do mene, od sjevera do pustinja, od okeana do tržnih centara megapolisa. I u jednom trenutku, sve to mogu da ostavim i krenem dalje: modna pista, oružje u ruci, izgradnja solitera, suze djeteta, voz na stanici, ljudi koji spavaju, mačka koja skače sa stola, obala, prelijepa žena se sunča, prozor jedan, prozor drugi, prozor stoti, kažem Silviji:
– Otvorenog čela, ovako otvorenog čela, mogao bih se izgubiti u svim tim slikama
– Ti se ne gubiš – rekla je Silvija.
– Ne – rekao sam – još uvijek ne.
Sledeća priča: Priče o Silviji – Ponekad smo ja i Silvija bili mamurni
