Dobri ljudi starine sa daoom su bili.
Čudesnog, neshvatljivog uvida, tako dubokog,
da nerazumni većini behu.
Da bi ih razumeli, evo nekoliko opisa:
Ah, tako oprezni, kao da korakom po zaleđenoj reci idu;
ah, tako promišljeni, kao da ih opasnost odasvud vreba;
ah, tako poštovanja puni, kao da su u goste došli;
ah, tako pokretni, kao led koji se s proleća topi;
ah, tako prirodni, kao neobrađen komad drveta,
ah, tako duboki, kao ponor;
ah, tako prijemčivi, kao mutna voda reke.
Ko može zaustaviti mućenje vode?
Mir, bistrijom je čini.
Ko može dugo održati mir?
Kretanjem on se ruši i novo rađa.
Pa, onaj ko je prigrlio dao, i ko ne žudi za krajnjim ispunjenjem.
Baš zato što ispunjenju krajnjem ne stremi, u stanju je da sačuva stara i
ostvari nova dela.
Lao Ce
