Jasan Pogled
Kad bi mogli da ih zatvore. Kad su ih već uzeli pod svoje. Pa da otvore nove. Kad su im već izlili temelje. Da ukinu i zvonce. Kad su već ukinuli znanje. Da zapljunu plamičak, kad su već kamenovali plamen. I da kamenuju onog potonjeg đaka što bježi od njihovih […]
Đavo Nekad se govorilo: Došao đavo po svoje. Da nije dolazio, ne bi se zabezeknuo. Od svih roditelja onostranog svijeta samo su njega djeca prevazišla. Sad ne liče na oca, nego sami na sebe. Princ tame se ugasio u čovjekolikom mraku. Može li i to čudo biti, rođače, da su […]
Duše se obično zakače o grančicama, s proljeća.Gledaju čovjekolike i obično su tužne.Ili im se bacaju pod noge u teškom očajanju.Ili ih zakanu varnicama suza.Ovi što ih gaze čuju sitno krckanje.Pretvaraju se da ništa ne znadu i nastavljaju dalje.Još niko nije zastao.Još niko nije pogledao.Svako je pomislio:Tuđa, nije moja. –Ne […]
Duh To nije to da se čaša pomjeri u tmuši, pored crne svijeće. Nema to veze sa matracima u sobnom sumračju za okruglim astalom. Nije to- to što mine u ogledalu kao krilata sen. Iako čovjekoliki misle da jeste. Iako vjeruju u bezvjerice. Iako se plaše duhova. Pa se prekrste […]
Gdje se god ugnijezdi cvrkut, čovjekoliki-udri. Obale krošnju, ogole varoš. Pa zasade malokrvni cvijet. Pa ga izgaze. Pa naprave spomen-obilježje drvoredu koji su posjekli. Tu im ne slijeću ptice-izgnanice. Tu im nema lisnatog žuborja. Nema ni hlada. Taman da ih i sunce ostavi. ******* Volio da zaliva drvored. Kanticu, pa […]
Da znaju šta mu je u imenu ne bi mu tražili gospoštinu u džepu. Iako su sve strpali u džep, pa i onoga što mu je u imenu. Ne zna čovjekoliko čeljade ništa o gospoštini iako je rođeno gospoče. Ni gospodari im nijesu bili gospoda, pa kako će oni što […]
Gora Možda je i nekada bila, sada nije. Ako je ovo gora, šta li je tek prizemlje… Ako se na ovo pentra, gdje li se to silazi… Ako li je ovo iznad, šta li je to ispod čovjekolikih… Može li se u ovo više zaklinjati… Može li se ovome više […]
Obezglavljeno pleme i dalje baulja za svojim glavarima. Ili bezglavo kidišu na bivše glavare kad dođu najnoviji glavari bez glava. Najglavatiji među čovjekolikima često zamanu tuđim glavama i razbiju ih o kamen. Onda proklinju kamen i tobož oplakuju tuđe glave. A njihova glava na ramenima se šepuri kao praznoglavi paun. […]
Čovjekoliki joj iščupaju žilice, ishrknu je, ispljunu na put. Može se ponekad ponegdje vidjeti kako svitka kao staklence. Zatreperi kao list ili kao svitac. Nešto je izbaci na obalu, čovjekoliki kamenom, pa vrate. Potone na dno, pritaji se, čeka. Ako stigne da procvjeta, zamiriše svijetom… ******* –Šta li ćeš ti […]
Nije se čuditi što su prodali rođenu majku. Takvi su čovjekoliki. Nego, što ubijaju vodu koja ih je rodila. Ubijaju najveću milosnicu kao najgoreg krvnika. Gdje god je vide-poloču. Zatucaju kao zmiju. Pregrađuju. Pripitome. Pritrpavaju. Prljavim cijevima joj probiju oko. Truju joj žuborje. Prodaju joj snagu. Siluju ljepotu. Iskapili bi […]