Author: Boris Jovanović

Art

Don Perinjon

Da­le­ke 1668. go­di­ne po­stao je po­dru­mar Be­ne­dik­tin­ske opa­ti­je u Ho­tvi­je­re­su, u Rem­skoj di­je­ce­zi ko­ja do­mi­ni­ra do­li­nom Mar­ne. Vi­nar­ski maj­stor i mu­dri upra­vi­telj, sa­vr­še­ni tr­go­vac, in­te­li­gent­ni čo­vjek, skro­man, mi­lo­sr­dan i tih, osje­tio je pod­mu­kli bol u stvr­dloj je­tri i od­vrat­ni svrab na po­mo­dre­lim de­sni­ma iz ko­jih mu je pra­vo u kri­stal­nu […]

Art

Trijade – Filozof i fudbal

Filozof Besanog ga zatiče zora. Ona pored njega spi, usta joj malko otvorena. Bila je zvjezdo čatac, sada mu je čuvarka, domaćica. Čini mu se da joj iz usta izlaze pčele. Često mu tako rasvit zazuji. Zagrize okrajak hljeba, otpije gutljaj vodnjike, zajaše bicikl, razbarušen hita istočju. Okreće sve brže, […]

Art

Trijade – Uličarka i ubistvo

Uličarka Navrati mu ponekad njegova sreća. Noćna razbijačica, zanosna lunjalica, gipka mala lavica, ušuna se baršunasto, stavi mu glavicu među raskrečene noge. Od žudnje krv mu se odvrze, nakapava mu drhtave šake, nakapava njen bok. Slučajno joj u igri dodirne pol. Zamiriše mu mošus. Ona se protegne mazno, hitro ustane […]

Art

Blještavilo Pariza

Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople čokolade, […]

Jasan Pogled

Apsurdistan i Super Silica

Eh! A nekada bijaše (i sad malobrojni uzaludnici pripovijedaju) Srbija i Crna Gora. I bi nam nekako nekada nekako kao srcu bliža, milija, jer bješe dostojanstvenija, ili nam se to tako činjaše… Eto, i jezik naš nasušni sve češće nas zavodi u lagume i imperfektivne i pluskvamperfektivne lavirinte u kojima […]

Art

Trijade – Ćutolog i ćošak

Ćutolog Pljucka ljuščice u dlan, nervozno kao hrčak gricka sjemenke. klimne ako ga pozdrave. Postoji do ručka, popne se u garsonjeru. Odlaže cipele u cipelar, jaknu i kačket o čiviluk. Dugo ispira ruke. Omami ga drijemež u staroj fotelji. Ona stavlja servijetu preko koljena, on otvara glomaznu supijernu, diže se […]

Art

Trijade – Turista i Tanzanija

Turista Boje se sve bolnije rasprskavaju, kao kapilari. Podvaljak sve otegnutiji, guke sala na stomaku, otečene potkoljenice. Proždire mađarski gulaš, saher torte i mocart-kugle, davi se irskim i češkim pivima. Pa poslije, peštanske kurve i bečki fijkeri, ćurlikanje slavonskih lugova, dunavske lađe, salaši, provansalski vinogradi, oštrice sicilijanskog sunca, glečeri i […]

Jasan Pogled

Pohvala ludosti

Ću­ta­nje je zla­to, ka­že mi, ona­ko u pro­la­zu, ko­ba­ja­gi pri­ja­telj­ski, ša­tro du­še­bri­žnič­ki, moj kom­ši­ja, po­zna­ti sta­ri ko­mi­te­tli­ja, po­to­nji ak­ti­vi­sta i mo­der­ni žbir. Ka­že, i ode osta­vlja­ju­ći me bez ri­je­či, ona­ko blen­ta­vo po­lu­o­smjeh­nu­tog. Valj­da sam se idi­ot­ski osmjeh­nuo se­bi i sop­stve­noj po­tre­bi da go­vo­rim iako me ne ču­ju. Ili da bu­dem […]