Daleke 1668. godine postao je podrumar Benediktinske opatije u Hotvijeresu, u Remskoj dijecezi koja dominira dolinom Marne. Vinarski majstor i mudri upravitelj, savršeni trgovac, inteligentni čovjek, skroman, milosrdan i tih, osjetio je podmukli bol u stvrdloj jetri i odvratni svrab na pomodrelim desnima iz kojih mu je pravo u kristalnu […]
Author: Boris Jovanović
Siroti mali Srbi
„Ja sam bio u Srbiji; Srbija je na robiji; Srbi sede u kafani; Što pijani, što poklani; Srbi leže pokraj druma; Iz glave im niče šuma; A iz svake srpske glave Teku mutne tri Morave…’’ (Petar Pajić) Šta je ovo, bre?! Sve manji i sve sirotiji! A oko nas sve […]
Trijade – Filozof i fudbal
Filozof Besanog ga zatiče zora. Ona pored njega spi, usta joj malko otvorena. Bila je zvjezdo čatac, sada mu je čuvarka, domaćica. Čini mu se da joj iz usta izlaze pčele. Često mu tako rasvit zazuji. Zagrize okrajak hljeba, otpije gutljaj vodnjike, zajaše bicikl, razbarušen hita istočju. Okreće sve brže, […]
Partijska drugarica
Nije to bilo baš tako davno kad si čula: bolje je u životu biti srećan, nego biti u pravu. Te riječi su se zarile u tvoju svijest, u tvoju podsvijest, u svaki tvoj do tada štreberski mučenički dan. Počela si drugim, veselijim očima da posmatraš ovaj šareni svijet i […]
Trijade – Uličarka i ubistvo
Uličarka Navrati mu ponekad njegova sreća. Noćna razbijačica, zanosna lunjalica, gipka mala lavica, ušuna se baršunasto, stavi mu glavicu među raskrečene noge. Od žudnje krv mu se odvrze, nakapava mu drhtave šake, nakapava njen bok. Slučajno joj u igri dodirne pol. Zamiriše mu mošus. Ona se protegne mazno, hitro ustane […]
Blještavilo Pariza
Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople čokolade, […]
Apsurdistan i Super Silica
Eh! A nekada bijaše (i sad malobrojni uzaludnici pripovijedaju) Srbija i Crna Gora. I bi nam nekako nekada nekako kao srcu bliža, milija, jer bješe dostojanstvenija, ili nam se to tako činjaše… Eto, i jezik naš nasušni sve češće nas zavodi u lagume i imperfektivne i pluskvamperfektivne lavirinte u kojima […]
Trijade – Ćutolog i ćošak
Ćutolog Pljucka ljuščice u dlan, nervozno kao hrčak gricka sjemenke. klimne ako ga pozdrave. Postoji do ručka, popne se u garsonjeru. Odlaže cipele u cipelar, jaknu i kačket o čiviluk. Dugo ispira ruke. Omami ga drijemež u staroj fotelji. Ona stavlja servijetu preko koljena, on otvara glomaznu supijernu, diže se […]
Trijade – Turista i Tanzanija
Turista Boje se sve bolnije rasprskavaju, kao kapilari. Podvaljak sve otegnutiji, guke sala na stomaku, otečene potkoljenice. Proždire mađarski gulaš, saher torte i mocart-kugle, davi se irskim i češkim pivima. Pa poslije, peštanske kurve i bečki fijkeri, ćurlikanje slavonskih lugova, dunavske lađe, salaši, provansalski vinogradi, oštrice sicilijanskog sunca, glečeri i […]
Pohvala ludosti
Ćutanje je zlato, kaže mi, onako u prolazu, kobajagi prijateljski, šatro dušebrižnički, moj komšija, poznati stari komitetlija, potonji aktivista i moderni žbir. Kaže, i ode ostavljajući me bez riječi, onako blentavo poluosmjehnutog. Valjda sam se idiotski osmjehnuo sebi i sopstvenoj potrebi da govorim iako me ne čuju. Ili da budem […]