Grlio bih stub ili sjenku
I isto bi mi bilo
Kao da si tu
Žao mi je što nemam ni
načina ni prava
Da budem dijete
Za kojim sad mi vapi
svaka kost
Ne bi bilo loše smanjiti
se
Izgubiti se u širokom
hodniku
U strmoglavom dvorištu
pasti na tjeme
Izgubiti svijest
Neko bi me podigao i
ponio
Vikao na mene i plakao
A ja bih se budio i
zaspivao ukrug
I rekao bi taj neko naglas
A bilo bi mutno k’o u snu
Da se sunce slobodno
pomrači
I nestane u cvijetu pepela
Da utone sve u utrobu zla
Za to spasenje
Zoran Rakočević
