Tako je to.Fantastično kao život i priključenija.
Časna riječ – slušam Šopena, a pišem o Džeju i političarenju…
U Srbijici milokrvni Toma, od milja Tomas, pobjedio čistokrvnog Borisa. Grobarska lopata zaklanja lažno sunce. Ili – od lopate ne možete pobjeći. Ili – lopata je izvjesna nakon smrti…
Karasevdišem pod tušem, soliram, Džej varijanta: kome noćas trebuje gitara bez žica, kome trebuje čovjek umornoga lica, kafana bez dima…
Kafana bez dima je Montenegro. Džej je režimski pjesnik.
Sigurno je da vlasnici kafane i njihovi gosti neće platiti račun. Sigurno je zapravo da su gosti sebe proglasili za vlasnike kafane bez dima u kojoj može pušiti samo Džej i intimusi.
Žudim za pravim konobarom (u obličju Taška Načića iz one opštenarodne opšteslavne predstave u kojoj dominira genijalni Zoranov brk) koji će im se obratiti čuvenom replikom:
ŠTA PIJU PIČKE?
I koji će naplatiti strahotni račun.
Neko će možda i platiti, oni sa većim cehom će išamarati konobara i isprevrtati stolove i polomiti inventar i izrešetati tavanicu.
I zatvoriti kafanu. Zauvijek pogasiti svjetla.
I izazvati buku i bijes i histeriju živopisnih sindikalaca i zapjenušene inteligencije koja više neće moći da čankoliže i puca ćorcima u kafani Montenegro.
Ostaće samo Džej, zaboravljen ispod šanka.
I Karasevdah.
Možda je on budući vlasnik kafane Montenegro.
U kojoj će se slušati Šopen i ostali režimski muzikanti.
Milo će biti negdje daleko. Sindikalci će biti negdje daleko. Mrsomudi- opozicionari će biti negdje daleko.
Na odvikavanju.
Do nove histerije.
I onda ponovo—Šubert.
I Vanja.
:)