O dokolici
To je veoma važno – to vrijeme dokolice. To je brz korak ka suštini. Bez totalne pauze i totalne dokolice za sve velike periode u svom životu, izgubićeš sve. Bilo da si glumac, domaćica, ili šta god…potrebno je da postoje velike pauze između vrhunaca, gdje nećeš baš ništa raditi. Samo legneš na krevet i buljiš u plafon. Veoma, veoma je važno da se ne radi baš ništa…A koliko to ljudi radi u modernom društvu? Jako malo. Zato su totalno ludi, frustrirani, bijesni i puni mržnje. U stara vremena, prije nego što sam se oženio, ili znao mnogo žena, samo bih spustio sve roletne i ležao u krevetu tri-četiri dana. Onda bih se obukao i izašao, a sunce bi bilo fenomenalno i zvuci predivni. Osjećao sam se moćno, kao da sam ponovo napunio baterije. Ali kad bih sreo prvu ljudsku njušku na trotoaru, izgubio bih svu tu novu energiju. Taj monstrum; prazni, glupi, tupog bezosjećajnog lica, napujdan kapitalizmom – „vorkoholik“. I onda kažeš: „Jao! Skoro da me skenjao.“ Ali je ipak vrijedjelo, jer nijesam izgubio sve. Pa da, dokolica. I ne mislim na to da se čovjek baci u velike misli. Najbolje je da nema nikakvih misli. Bez mozganja o napredovanju, samorefleksiji i promišljanja o budućim potezima. Samo…kao razbijen. To je predivno.
O ljepoti
Nijedna stvar na svijetu nije kao ljepota, posebno ljepota ljudskog lica…to zovemo fizionomija. Sve je to matematičko i zamišljeno postavljanje crta u sklad. Kao, ako nos ne štrči previše, ako su obrazi u modi, ako uši nijesu prevelike, ko je kosa dugačka…To je jedna vrsta varke uopštavanja…Ljudi misle o određenim licima kao divnim, ali u suštini, u konačnom bilansu, ona to nisu.
To je matematičko izjednačavanje s nulom. Prava ljepota, naravno, dolazi od karaktera. A ne ako su obrve lijepo počupane. Toliko mnogo žena kojima sam rekao da su lijepe…Jebeš ga, to je kao da gledaš u tanjir supe.
O ružnoći
Ružnoća ne postoji. Postoji ono što se naziva deformitet, ali spoljašnja ružnoća ne postoji…To je to.
(Izvod iz intervjua, 1987, razgovarao glumac Šon Pen)
