Jasan Pogled
Sanjao sam te sinoć. Pratila si svaki moj korak očima životinje iz savane, išla si za mnom, nasmijana – kao što sam i ja za tobom, cijelog života – primijetila si? Nijesam te prepoznao kad smo se sreli u gradu, vikend je? Pijan sam, bez izvini… Znala si. Cigančići igraju […]
Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost. Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan. Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom. Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta! Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a […]
Tineloa bisselliella U stadijumu larve jedu tkanine organskog porijekla, kao što su vuna, sukno od vune angorske koze, kašmir, krzno, itd. Čiste tkanine načinjene od biljnih vlakana obično ne koriste, ali mogu i njih jesti ako su umašćene, natopljene znojem ili životinjskim supstancama. Kad bi svijet znao da je odrasli […]
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Čekao sam poznati šapat, osluškivao. U njemu je bilo moje nadanje, nemiri, noći besane, zora kojoj se nijesam radovao, tuga svijeta koju sam i sam uvećavao. Suočen sa svemirom, sam, bez nade, zračka, bez čuda kojem sam se nadao, riječi utješne koju sam znao dati, oteti je, vraćajući je […]
Kada se rastajemo,Pred ogledalom primadoneOstaje nedovršena prepiska,Snovi zaglavljeniIzmeđu vječnosti i ništavila Kada se rastajemo,Lutanja su nesvetaVenera pati,Slijede godine bezavičajnosti Kada se rastajemo,Dani ustaju plačući,Nema povratkaU stari kameni grad Kada se rastajemo,Prepoznajemo seJer dijelimo istiBeskonačni, sumračni put Kada se rastajemo,Iznosimo, dajemo naduKao djevicu – da je pogubeI nadanje umire spokojnoKao […]
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Te godine najprimetnije je bilo kako ljudi neprimetno umiru. Naizgled, bez razloga, mimo očekivanja, u punoj snazi. Niti su bili ubijani zalutalim mecima iz prošlih ratova, niti su po njih dolazili sa okolnih zvezda. A kuga i njene sestre više nisu pripadale ovom svetu. Crne hronike dnevnih novina, kao […]
-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe. -Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina. -Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci. Ječala je mašina mučeći se. -Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj. Budim se na mračnoj zaravni. […]
Kada kreneš na put za Itaku zaželi da dug to bude put, pothvata pun, opasnosti i saznanja. Lestrigonaca, Kiklopa i srditog Posejdona ne plaši se! Na takve nikada naići nećeš sve dok misao je tvoja uzvišena i dok birana se osjećanja tiču tvoga duha i tvog tijela. Niti Lestrigonce, nit […]